Vjernost rodnom Splitu bila joj je važnija od slave
Splitska glumica Zoja Odak umrla je u 73. godini, a najviše je predstava odigrala u matičnom HNK Split, gdje je bila nenadmašna u brojnim ulogama karakternih žena
osjećaj za prostor. Sve ima svoju logiku. Kroz sport čovjek nauči gubiti, ali i nauči pobjeđivati. To nije samo treniranje tijela nego i duha. Trenirala sam i judo, a kroz taj sport sam naučila padati. To je vrlo važno, ne samo u fizičkom smislu nego i duhovnom. Treba naučiti sportski podnijeti poraz, dignuti se ako padneš. Možda sam negdje izgubila meč, ali nisam bitku. I zbog svega toga, jer tijelo sve pamti, postala sam i ostala spretna, prirodno oprezna i znam rasporediti tijelo - rekla je. Iako nije igrala u mnogo filmova, njezino glumačko umijeće i tu je zasjalo punim sjajem. Igrala je Blanku u TV seriji “Inspektor Vinko”, a za Mariju iz “Priče iz Hrvatske” Krste Papića dobila je Zlatnu arenu. Glavnu ulogu odigrala je samo jedanput, i to u sarajevskom filmu “Ada” Milutina Kosovca iz davne 1985. godine, a i za nju je na Međunarodnom festivalu u Bergamu dobila nagradu žirija. Kad je o kazališnim ulogama riječ, tu je bila nenadmašna. Redateljica Nenni Delmestre za nju je rekla da je najbolja interpretatorica grčkih tragedija na ovim područjima, ali Zoja je rado prihvaćala i uloge suvremenih autora.
pronađe predispoziciju za nešto, ali to ne znači da to postaje fah. Igrala sam ja i Krležu i suvremene drame, ali antičke tragedije su kao kamen temeljac na katedrali, to su temelji kulture i civilizacije. I moderna djela su bazirana na toj literaturi. Treba imati ono nešto za određeno područje rada, auru, odnosno karizmu ili nosite ili ne. Ne samo u poslu nego i u privatnom životu - objasnila je prisjetivši se najzahtjevnije uloge i predstave.
- Uh, to je bez premca Euripidova ‘Elektra’, u režiji Paola Magellija, gdje sam tumačila ulogu Klitemnestre. To je velika predstava, sjajna, ne volim velike riječi, ali bila je to izvanredna ekipa... Mani Gotovac je bila dramaturginja. To je bilo iscrpljivanje uma i tijela. Morala sam ležati u vodi po 15-20 minuta. Tad je ta Klitemnestra osvojila sve. Jer kad uložite sve, dogodi se taj čarobni trenutak. Sigurna
- Svatko negdje
sam da ta predstava i danas živi u memoriji ljudi koji su je gledali - rekla je.
Za tu ulogu iz 1988. godine dobila je Zlatni lovor vijenac na Sarajevskome MES-u, kao i najvažniju hrvatsku nagradu “Dubravko Dujšin”. No jednako tako prepoznali su je i nagradili za ulogu Truse u “Bljesku zlatnog zuba” Mate Matišića i režiji Marina Carića godinu dana ranije Majskom nagradom Društva dramskih umjetnika Hrvatske. Posljednji put na pozornici matičnoga kazališta bila je 2019. godine u ulozi Rebecce Nurse u “Kušnji” Arthura Millera i režiji Nenni Delmestre. Ipak, u bogatom opusu sama je rekla da nikad nije željela igrati Ofeliju.
- Ona mi je preslaba.
Nemam tu tananost, a ona nema borbenost. U životu stalno nešto vrije i ja sam više osoba energije, kao da ću ovaj tren na barikade. Inertnost mi ne stoji. Ja brzo i žustro reagiram i radim. Takva sam u svemu - priznala je. Baš takva Zoja Odak mnogima će ostati u trajnom sjećanju.