ZORAN PRIBIČEVIĆ

1. Radio sam prvo kratko u kuhinji, a onda sam dulje vrijeme konobario. Bilo je to fizički vrlo naporno i sjećam se da sam izgubio otprilike četiri kilograma. Kao konobar se zaista svega nagledaš - od super genijalnih ljudi do potpunih luđaka, tako da je to pravi studij psihoanalize.

2. To je jedan nabrijani sveznajući šef koji jako voli svoj tim i zaposlenike jer on zna da svaki uspješan tim ovisi o šefu koji je uvijek u pravu. Svima daje maksimalnu kreativnost i slobodu, ali kada nisu na poslu. Očekuje sve, ali ništa ne daje zauzvrat. On je prototip šefa koji govori 20

minuta bez prestanka, ali ništa ne kaže. On je jednostavno savršen šef.

3. Mislim da su sve scene odlično napisane i razrađene te je puno duhovitih trenutaka. Meni je osobno najdraža epizoda intervjua za posao jer se na vrlo zanimljiv i smiješan način igra situacijom u kojoj se netko nađe kada ide lagati u prijavi za posao.

4. Bilo je puno situacija, mislim da smo u svakoj sceni barem nekoliko puta prasnuli u smijeh. U jednoj sam Petru Kurtelu pogodio papirnatom kuglom ravno u glavu, a u drugoj smo nekoliko puta ponavljali jer nisam mogao izgovoriti riječ. U svakom slučaju, super smo se zabavljali i imamo brdo materijala za ‘making of’ koji jedva čekam vidjeti.

5. Želite iskreno ili da muljam? A gledajte, uz puno rada i uz moje pravilno vodstvo, dalo bi se to fino izbrusiti.

6. Moram priznati da to ne bih mogao. Možda bih mogao na pola godine, godinu dana, ali dugoročno nikako. Jednostavno volim svoju slobodu, kreativnost i to što se mogu igrati sa svim tim različitim ulogama - to i je jedan od razloga zašto volim glumu - baš zato što nisam u uredu i nemam šefa, poput ovoga kojega glumim i koji ti je stalno iznad glave.

7. Mislim da je to međusobno uvažavanje, poštovanje i slušanje. Treba znati osluškivati ljude i onda ih jednostavno pustiti da rade ono u čemu su najbolji - najgore je željeti pod svaku cijenu i u svakom trenutku sve kontrolirati.

8. Situacija je zaista ekstremna, i nama glumcima i umjetnicima općenito to sve teško pada jer, osim što je igranje predstava i produkcija filmova i serija drastično smanjena, grozno je, na primjer, vidjeti tako malo publike na predstavi, i to s maskama na licu - to nije lako. Tko preživi,

pričat će.