MARKO BRAIĆ
1. Moj prvi posao je bio s 14 godina u lokalnoj trgovini. Kako živim na moru, rad sezonom je skoro pa obvezan. Prvo sam radio s voćem i povrćem, a onda na dugoiščekivanoj poziciji - blagajnik! Obožavao sam raditi na kasi. Nije to dugo trajalo jer bi nakon smjene uvijek bilo minusa. Na tom sam se poslu zadržao skoro pa četiri ljeta i ono čega se najviše sjećam je šefica Lili. To je bila starija gospođa koja je znala radnike pozvati na red i naučiti ih pokoju šegavu. Mislim da je bila ključna osoba za moje današnje radne navike.
2. Lovro je duša od čovjeka kojeg nitko ne primjećuje. Plah je, miran, kolegijalan, onaj lik na poslu kojeg nitko nije svjestan dok ga ne treba za nešto iskoristiti.
3. Svakoj sam se nasmijao. Igor je genijalan, ne samo kao koreograf nego i kao pisac. Razveselio sam se kad me pozvao u projekt. Ekipa je zabavna, opuštena i razigrana da su svaka scena i epizoda bile gušt snimati. Stalno bih se tijekom rada sjetili budalaština, a u tandemu s Igorom i Markom Cindrićem to je išlo prirodno. Tu su još i Vesna Ravenšćak, Petra Kurtela, Marija Kolb, Manuela Svorcan, Zoran Pribičević i Zoran Simikić. Možda mi je najupečatljivija epizoda ona s podtekstom. Tu smo se Marko i ja ‘zafrkavali’ i improvizirali da su mi suze išle od smijeha sa svakim ponavljanjem.
4. Svaki dan snimanja je bio anegdota za sebe. Kako su epizode neovisne jedna o drugoj, tako bi se na svako novo snimanje načela nova ‘zafrkancija’. To je najveća anegdota i ljepota ovog projekta. Ekipa je bila super!
5. Tijekom snimanja bih tako nekoliko puta ostao zamišljen i bavio se upravo tim pitanjem. To je drugi svijet od mog. Mislim da bi mi odgovaralo baviti se uredskim poslom ovako dok zamišljam da to radim, ali ne vjerujem da bih od takvog posla mogao živjeti i ostati mentalno zdrav. Dosadilo bi mi boraviti u tako malom prostoru, praviti se da su mi svi ok, nerviralo bi me što me šef gleda iz malog ureda i pravi se da je Bog. Nervirali bi me teambuilding i društvene igre koje bi neki pretjerano pozitivni kolega od nas ostalih zahtijevao da igramo onda kad mi se disati ne bi dalo. Nervirao bi me kompjutor kojemu bi svako malo pao sustav. Vjerojatno bi me kolege zvali Grinch. Mislim da se da naslutiti kako se trebam kloniti ureda i korporacije.
6. Lille... Ma bila je odlična. Dala se maksimalno u zadatak i mislim da će biti super!
7. Mozak mi radi sto na sat. Imam hrpu misli. Za mene je bilo ključno naučiti da šutim. Šuti! Ne mora svaka biti pametna i ne moraš sve što pomisliš izgovoriti.
8. Na svu sreću, ne mogu se požaliti. Snimao sam ‘Tvoje lice zvuči poznato’ onda kada je bila najgora situacija što se tiče zaposlenja u struci. Nakon tog projekta uletio sam u seriju ‘Dar Mar’, pa zatim i ‘Firma’. Mogu biti samo zahvalan do neba i uživati u svakom trenutku.