GNJUSNI ZLOČIN KOJI JE ZGROZIO INDIJU I SVIJET Serija priča priču o istrazi brutalnog silovanja, a kroz nju pogađa sve bolne točke bez milosti, bez prešućivanja i bez straha. Pritom redatelj nikom ne popuje, ali je jasno na čijoj je on strani
Uznemirujuće i brutalno. Istodobno pažljivo, promišljeno, emocionalno, ali i hladno distancirano i objektivno. Tako bih opisao seriju o jednom od najgorih zločina - grupnog silovanja djevojke u autobusu - koji je zgrozio Indiju i svijet te, nadajmo se, zauvijek potaknuo promjene u odnosu prema ženama u Indiji. Nadam se i u cijelom svijetu. Iako je serija nastala prema istinitim događajima, koji su više-manje poznati (ta priča obišla je cijeli svijet), ni u jednom trenutku ne gubi se napetost, priča ni u jednom trenutku ne gubi dramatičnost niti postaje dosadna. Redatelj i kreator serije Richie Mehta također ne pada u zamku da propovijeda svisoka, da dijeli moralne lekcije te olako upada u nekakvo podučavanje i odgoj publike. On jednostavno priča priču. I pušta da ona sama, da sami događaji ostave dojam na gledatelja. I pritom nikoga ne štedi, nikome ne popuje i ništa ne prešućuje, ali isto tako nije ni samo hladni i objektivni promatrač, jasno je na čijoj je on strani, ali to mudro ni u jednom trenutku ne ističe, znajući da je dovoljno samo pošteno ispričati priču, da je ona prejaka da ne ostavlja ni traga sumnje u gledateljevoj glavi.
Iako je sam događaj iznimno brutalan - djevojka i mladić ušli su oko devet navečer u autobus u kojem ih je šest muškaraca prvo opljačkalo i pretuklo, a nju su zatim silovali, grizli i silovali željeznom šipkom nanijevši joj unutarnje ozljede od kojih je nakon nekoliko tjedana umrla. Opis je brutalan, ali u seriji sve to ostaje na riječima - nema tih grozomornih scena od kojih bi malo tko normalan mogao mirno zaspati - ali već i same riječi koje se ponavljaju u istrazi dovoljno su užasne da svatko dobije grč u želucu. Serija se fokusira na istragu, na lov na počinitelje, ali i na političke igre oko ukidanja delhijske policije koje se odvijaju iza kulisa. Sama istraga, inspektori, šefica policije, obični policajci sitnim su vinjetama zaokruženi kao puni likovi od krvi i mesa. Gledatelju je jasno odakle su došli i kamo idu, kako razmišljaju i što osjećaju. Bez puno riječi i objašnjenja.
Iako serija ima potpuno, nazovimo je tako, zapadnu dramaturgiju, ona je u svakom svom detalju indijska. Ali ne da bi izazvala pažnju nekakvom egzotikom nego upravo suprotno,
da približi stvaran svijet ulica Delhija. Ne uljepšava niti romantizira, ali se isto tako i snobovski ne zgraža. Da, tu su policajci koji su tri dana u smjeni bez odmora, pa spavaju na nogama. Usred ispitivanja nestaje struje jer policijska stanica nije platila račun. A detalj koji je meni osobito upao u oči, iako je u seriji prikazan kao nešto posve normalno i prirodno, jesu policajci, ili samo jedan policajac, koji uhićenoga kriminalca (a podsjećam, riječ je o iznimno brutalnom zločinu) umjesto s lisicama na rukama privodi tako da ga drži za ruku isprepletenih prstiju. Poput zaljubljenog para. Također, odlična indijska gangsterska serija “Sacred Games”, iako secira i indijsku policiju, i tajne službe, i sukobljene gangstere (i to odlično, preporučujem je), takvih detalja nema.
Sam događaj toliko je šokirao Indiju da je dokumentarac Leslee Udwin “India’s Daughter” snimljen prema njemu, a koji je govorio o odnosu prema ženama, gorkoj istini koju nitko nije htio čuti ili su barem vlasti tako mislile, bio zabranjen za prikazivanje. Ipak, jedna televizija - NDTV - pustila je dokumentarac, točnije, emitirala je zacrnjeni ekran u trajanju cijelog filma. Serija “Delhi Crime” se time ne bavi. Ona priča priču o istrazi. Ali kroz tu priču pogađa sve bolne točke bez milosti, bez prešućivanja i bez straha.