Sretni smo ko djeca, napokon imamo probe

Prije Parni valjak objavio je ‘Vrijeme je na našoj strani’. Neće biti slavljeničkoga koncerta, ali publiku će na svirkama podsjetiti na hitove ‘Staška’, ‘Kao ti...

Album ‘Vrijeme je na našoj strani’ snimali smo u Ferger Studiu-S u Švedskoj, blizu nekog jezera. Mjesec dana bili smo tamo, prekrasno iskustvo. Samo to da smo u ono vrijeme otišli u Švedsku na mjesec dana bilo je super, kamoli biti u vrhunski opremljenom studiju. Baš doživljaj, kaže Husein Hasanefendić Hus (67).

Parni valjak prije 40 godina snimio je album s hitovima “Staška”, “Kao ti”, “Večeras trebam društvo”... Saksofon u pjesmi “Isti smo” odsvirao je pokojni Sjunne Ferger, a sve prateće vokale otpjevala im je Sussan Persson. Četiri desetljeća kasnije pitamo Husa “Tko je Staška?”. Vođa Parnog valjka se smije. - Zamislite da pišem krimiće, opisujem ubojstvo, lovim u romanu serijskog ubojicu... Što bih kao pisac trebao biti serijski ubojica? Ili barem imati takvo iskustvo? U gomili mojih pjesama ima uporišta u stvarnom životu, ali ne i u ‘Staški’. Mašta trpi svašta smije se Hus.

“Moje dnevne paranoje”, “Ako želim”... također su veliki hitovi s albuma koji slavi 40. rođendan. I nakon svih tih godina često se vrte na radiopostajama, a Hus kaže da ih ipak ne izvode često na koncertima. Što, naravno, ne znači da se ne ponosi njima, nego da je napisao pregršt novih hitova.

- Sama činjenica da toliko trajemo sjajan je osjećaj.

Kad sam pisao ‘Vrijeme je na našoj strani’, ne bih ni u bunilu prognozirao da ćemo toliko trajati. Kao autoru mi je ultimativni kompliment kad vidim koliko traju stare pjesme. ‘Jesen u meni’, ‘Sve još miriše na nju’ ušle su u narodnu, kolektivnu svijest. Što bi autor bio nego ponosan na to - sretan je Hus. Nostalgičan je prema 80-ima, vremenu kad su nastale i “Vruće igre” i godinu kasnije “Vrijeme je na našoj strani”. Tih godina Valjak je imao ritam objavljivanja jednog albuma na godinu. Potom su radili turneje od po 30-40 sportskih dvorana po bivšoj zemlji i u probranim klubovima. Repertoar poput legendarnoga koncerta u ZKM-u bio je primjeren i za manje prostore. Tad bi, priča, češće svirali, oko 250 koncerata na godinu. Pamti i još davnija vremena, kad su kao početnički bend osvajali grad po grad, klub po klub.

- Te prve godine svirali smo 154 koncerta. Kad smo prešli u dvorane, smanjio se broj nastupa jer smo u velikim dvorana svirali pred puno više ljudi - kaže. Itekako se rado sjeti stajanja pred Zvečkom, Kavkazom, vremena kad su glazbenici jedan drugome puštali demo snimke. Uglavnom su ih mlađi kolege nosili Husu.

- Sve su se moje pjesme događale u glavi, na probama i kasnije u studiju. Relativno brzo dobili smo status da

četrdeset godina

možemo ući u studio i tamo raditi na pjesmama. Pred Kavkazom je bilo razmjena ideja, komuniciralo se, družilo. Bila je dobra vibra među glazbenicima - govori.

Najbliži su mu bili momci iz Valjka, Paolo Sfeci bio mu je prijatelj i prije nego što je Valjak počeo svirati. U jednoj fazi intenzivno se družio, stvarao s Branimirom Johnnyjem Štulićem, ali to se, kaže, brzo istopilo. Svi su se međusobno družili, bez interneta, mobitela i nove tehnologije, savršeno su funkcionirali. Razumije, dodaje, i ovo vrijeme, sve što se danas događa, ali nije mu sklon.

- Mislim da nas otuđuje. Nostalgičan sam prema vremenima kad su se ljudi družili bez posrednika, vremenima u kojima se život nije svodio na broj lajkova. Nekako mi je bilo humanije, prema tome sam nostalgičan - govori

Hus. Veseli se predstojećim koncertima, Valjak u kolovozu ima dogovorenu mini turneju. Kreću iz Nove Gradiške, slijede Makarska, Split i Opatija. Peti koncert turneje trebao je biti u Zadru, ali otkazan je zbog epidemioloških mjera. - Tko zna što će se događati. Imamo nešto dogovorenih nastupa i u rujnu. Čekamo zeleno svjetlo da objavimo zagrebačku Arenu. Dužni smo to ljudima, Arena je bila prvi otkazani veliki koncert. I još je gomila nevraćenih ulaznica - kaže. Kao i svi glazbenici, i Valjak jedva čeka popeti se na binu. Od početka pandemije nisu imali nijedan koncert. Jedno vrijeme nisu mogli ni vježbati jer dok je Slovenija bila zatvorena, Aki nije mogao doći u Zagreb. Sad se spremaju punim plućima napraviti koncert iz snova. Na upit što za njega znači dobar koncert, Hus kaže kako je to onaj kad počnu svirati prvu pjesmu i odjednom koncert završi. Kad nisu svjesni koliko dugo sviraju, pjevaju, kad se isključe, urone u glazbu, a onda odjednom bude gotovo. - Zato sad guštamo već i na probama. Sam čin sviranja je gušt, nije nužna publika. Naravno da je sjajno kad stanemo pred njih, kad nam daju energiju i dobru vibru, ali već kad smo se našli nakon punih godinu dana nakon zadnje svirke, bili smo sretni poput male djece – završava Hus.