HTV U PAR DANA EMITIRAO DVA DOKUMENTARCA KOJA OKREPLJUJU

Dva HTV-ova dokumentarca emitirana u zadnjem tjednu siječnja vratila su odavno izgubljene argumente u ruke onih koji tvrde da Hrvatima treba dobra, ozbiljna i snažna javna televizija. Prvi je zapravo dio trodijelnoga dokumentarnog serijala “U ime oca” autorice Ines Pletikos, u kojem prava i duhovna djeca govore o očevima, ikoničkim likovima istarske kulturne scene: o slikaru Ivanu Obrovcu, piscu Milanu Rakovcu i glazbeniku Franciju Blaškoviću. Film o kreatoru kultne skupine Gori Ussi Winnetou bio je jedan od najtoplijih i najživotnijih takvih uradaka koje smo zadnjih desetljeća mogli gledati na HTV-u. Na svakoga normalnog čovjeka srodna djela i priče o sličnim ljudima imaju blagotvoran učinak, ona okrepljuju, vraćaju vjeru da svijet oko nas može biti bolji, ugodniji, životniji, hrabriji. O roditeljima, glazbenoj pedagoginji Arinki Blašković Šegando i ocu Franciju govorila je kći Petra, glumica i lutkarica, otkrivajući u sjajnom dokumentarcu i svoju nadahnjujuću životnu priču. Nekoliko dana nakon epizode iz serijala “U ime oca” HTV je emitirao i dokumentarac (najprije na Prvom programu, ali tek u 23:10!) koji bi mogao biti dio nekoga sličnog niza radnog naslova “U ime majke”. Kroz priču o slikarici Evi Fischer, rođenoj Daruvarki, ženi koja je prijateljevala sa Salvadorom Dalijem, Pablom Picassom i holivudskim zvijezdama, u filmu vodi njezin sin Alan David Baumann. Premda mnogi detalji biografije fasciniraju i doista su prave senzacije, dokumentarac autorice Marijane Kranjec odmaknut je od takvih emocija, to je vrlo intimna storija koja ne nudi velika čuđenja ili uzbuđenja, čak ni kad o svojoj susjedi pred kamerama u Rimu govori Ennio Morricone. Ovaj uradak jest hvalevrijedan, ali je isto tako opravdano priželjkivati i ambicioznije djelo o životu te žene.