Vinko Coce Nije mogao Janji reći nešto za kraj, pa je pustio suzu
Deset godina prošlo je od odlaska trogirskog slavuja. Estrada je tog 27. listopada bila u šoku. Na tisuće ljudi bilo je na pogrebu
Od prvog dana poznanstva s Vinkom je bilo nezaboravno. Voljeli smo se, svađali, rastajali i mirili. Nikad neću zaboraviti trenutak. On leži u bolnici i kaže: 'Šefe, aj reci in da me puste doma, tebe će poslušat'. Velim ja: 'Ne mogu, Vinko, moraš ostat još koji dan' i krenu mi suze, a on će na to tihim glasom: 'Kad ti plačeš, neću ja nikad odavde', prisjetio se Nenad Ninčević. Trogirski slavuj napustio nas je 27. listopada 2013. nakon višemjesečne bitke s povišenim krvnim tlakom i dijabetesom.Tisuće kolega, obožavatelja... došli su na njegov sprovod posljednji se put pozdraviti s njim. I Ninčević je bio među njima. Skladatelj i tekstopisac volio bi jednom napisati knjigu o njihovim anegdotama. - Zdenko Runjić i ja napravili smo 1992. 'Da je meni s tobon kroz pasike'. Bio je to prvi nastup Vinka Coce. Zdenko je odmah prepoznao pjesmu i rekao: 'To ide, ali kao duet. S Vinkom je pjevala Tomislava Miše. I danas svi znaju otpjevati 'Pasike'. Vinko je trebao pjevati 13. Tri pjesme ranije noge su mu se tresle, govorio je da je gladan i među ostalim rekao: 'Uvatila me debuleca, paš' ću'. Otrčao sam i donio mu deset ćevapa u lepinji. Coce krene jesti i gospođa Mirjana, inspicijentica, viče: 'Vinko Coce i Tomi na pozornicu'. On gleda onu lepinju i kaže tužnim glasom: 'Evo ti, čuvaj mi ovo', napravi dva koraka, okrene se i doda: 'Nemoj ist, znan dokle sam odgriza' - prisjetio se Ninčević.
Tog 27. listopada 2003. profil trogirskog tenora na društvenoj mreži preplavile su tužne oproštajne poruke njegovih obožavatelja. "Hvala ti na prijateljstvu", "Iako si otišao pjevati anđelima, kroz tvoje pjesme uvijek će živjeti tvoj lik i djelo", "Počivaj u miru Božjem, do ponovnog susreta kad ćemo opet zapjevati", "Otišao je naš Coce, čovjek velikog srca i predivnoga glasa, adio prijatelju", samo su neke od njih.
- Cocu sam poznavao više od 30 godina.
Izgubili smo dobrog čovjeka i pravog prijatelja. Još mi ta tužna vijest nije sjela. Pamtit ću ga po smiješku, uvijek je bio pozitivan - rekao je tad Mladen Grdović. Prve glazbene korake Vinko Coce napravio je kao klinac već u trinaestoj godini, kad su ga roditelji upisali na solfeggio. Išao je i na satove klarineta, a s 15 godina nastupao je kao tenor u vokalnom kvintetu Mali kanti. Trogirski slavuj, kako su ga nazivali, završio je Obrtnu školu u Trogiru, nakon čega se zaposlio u tamošnjem brodogradilištu. Zanimanje za glazbu nije ga napuštalo pa je 1972. počeo nastupati s klapom Trogir. U isto vrijeme upisao se u glazbenu školu "Josip Hatze" u Splitu, na odjelu solo pjevanja kod profesorice Branke Ristić, a uspješno ju je završio potkraj 80-ih. Za njegovu karijeru prijelomna je bila 1993. Tad je snimio prvi album "Mirno spavaj, ružo moja" s kojeg je proizašlo nekoliko hitova. Iste godine nastupio je na Splitskom festivalu s pjesmom "Sićaš li se di je Lungomare" i osvojio Grand Prix. Već sljedeće godine na Dori je zapjevao "Zlato moje" i bio šesti.
Nastupima s klapom Trogir u ciklusu koncerata "Ne damo te pismo naša" 2006. je napunio stadion Poljud u Splitu i sve sportske dvorane u Hrvatskoj. Bio je iznimno popularan i u Sloveniji, gdje je redovito nastupao, a 2009. je s klapom Maslina imao koncertnu turneju po većim slovenskim gradovima. Na velikom spektaklu na splitskom Poljudu Vinko Coce je 2008. obilježio 40 godina karijere. Koncert je otvorio pjesmom koja je obilježila početak njegove solo karijere - "Da je meni s tobon kroz pasike". Na pozornici su mu se tad pridružili Đani Stipaničev, Marijan Ban, operne pjevačice Antonija Mirat i Tomislava Miše te brojne klape. U Cocinu opusu pjesama nalaze se brojni hitovi poput "Ribari", "More li", "Vilo moja", "Kada umrem umotan u bilo" i brojni drugi. Najvećim priznanjem u njegovoj karijeri smatra se asistencija u zboru Teatra Comunale iz Firenze gdje je u društvu Luciana Pavarottija pjevao u operi "Boris Godunov". Teško je, rekao je sam Coce, izdvojiti samo jednu pjesmu, onu koju publika najtoplije prima, a objasnio je i u čemu je čarolija "Ribara". - Moja karijera počela je s 'Lungomare', 'Mirno spavaj'..., a na 'Ribare' se uvijek upale mobiteli, upaljači. Mislio sam u početku da pjesma neće dobro proći jer je spora. Govori o moru, ribarima, teškom životu i ta priča je prihvaćena ne samo kod nas u Hrvatskoj nego posvuda - rekao je Coce. U svom duhovitom stilu pojasnio je i šarm dalmatinske pjesme u svakom kutku planeta.
- Dalmatinska pjesma svugdje je lijepo primljena. Pjevaju turisti kad dođu na ljetovanje, a posebice kad se vrate doma, kad dođu zima, snijeg... Sjete se ljeta, tih posebnih emocija i požele ih opet. I emocije i te nježne stihove - rekao je. Vinko Coce bio je veliki navijač Hajduka. Koliko je volio svoj klub, svjedoči i unajmljivanje privatnog zrakoplova kako bi stigao na feštu povodom 100. godišnjice voljenoga kluba. Te 2011. imao je s klapom Maslina zakazan koncert u Ljubljani, a Hajdukova se fešta pomaknula baš na taj dan. Uz Hajduk volio je i ribolov. Najslađe mu je bilo uzeti barku, otisnuti se na more i tamo provesti cijeli dan. Kad bi se vratio, pričao bi glazbenicima svoje dogodovštine. Šalio se na svoj račun, karikirao svoj ribičko umijeće i uvijek bi nakon smijeha uslijedila pjesma.
Ljubav svog života, suprugu Janju, upoznao je 1974. Ona je tad imala nepunih 17, išla je u treći srednje. On je imao 20 godina, završio je industrijsku školu i već je radio u brodogradilištu. Viđali su se na plesnjaku u omladinskom klubu tijekom ljeta. Počeo je rujan i organiziran je posljednji ljetni ples prije početka školske godine. Vinko je skupio hrabrosti i pozvao Janju da zapleše s njim. Bila je to ljubav na prvi pogled. Od tog plesa bili su nerazdvojni. Dolazio je u ulicu gdje je Janja živjela i pjevao joj pod prozorom sa svojom klapom. Ona je samo trebala dati neki znak da je u kući, upaliti i ugasiti svjetlo. Tako bi on znao da ga voljena sluša. Završivši četvrti srednje, na slavu sv. Ante, njegovi prijatelji pozvali su Janju kod Vinka, pomalo na prevaru, da se upozna s njegovom obitelji. Mjesec i pol kasnije dogovorene su zaruke.
- Njegova majka nosila je kuvertu punu novca da mi se kupi prsten. A ja sam bila skromna, iz skromne obitelji, pa sam odabrala mali prsten. Svekrva se šokirala mojim skromnim odabirom pa sam morala odabrati nešto veće. U kupnju smo išli nas četvero, Vinko, njegova majka, brat Duje i ja. Onda su došli kod mojih roditelja, slavili zaruke... To je bilo sve po pravilima koja su se tad poštovala. Vjenčali smo se 1979., ja sam imala 21 i pol kad sam se udala. Bio je veliki, lijepi
Bio je veliki navijač Hajduka. Zaljubljen u svoj klub. Pomaknuli su datum fešte povodom 100. godina kluba, Vinko je tad imao koncert, pa je unajmio privatni zrakoplov kako bi stigao na slavlje. Volio je i uzeti barku, otisnuti se na more, a kasnije zabavljati kolege ribičkim pričama
pir - rekla nam Janja. Kad bi zapjevao srce joj je bilo veliko kao kula, odmah je znala da je on taj. Osvojio ju je s blagosti, nježan je bio, pristupačan, topao, imao je poseban pristup. U braku su bili gotovo 40 godina. Par nije imao djece, a Vinko Coce je bio jedna od prvih javnih osoba koja je priznala neplodnost i silnu želju, borbu za dijete. On i supruga su pokušavali postati roditelji umjetnom oplodnjom, no nisu uspjeli.
- Sve svoje uspjehe, pjesme, sve bih dao da dobijem dijete - rekao je jednom Coce. Razmišljali su i o posvojenju, ali je Vinko smatrao kako zbog njegova posla i čestih izbivanja to ne bi bilo pravedno ni prema djetetu ni prema njegovoj ženi. Janja vrlo često odlazi na njegov grob. Dobro se isplače, sjeti se svega. Posljednjih dana
Vinkova života bila je snažna, kao i svih pet i pol mjeseci, koliko je njegovala supruga u bolnici. Pred kraj je ležao polusvjestan, pokušavao joj je nešto reći. Po izrazima na njegovu licu shvatila je da joj želi reći nešto, nešto za kraj. Ali nije mogao govoriti, pokušavao je, a onda bi mu samo suza krenula niz obraz. Govorila mu je neka joj pokaže slova na ploči, ali tresle su mu se ruke. Trudili su se ne gubiti nadu, ali Janja je tu subotu znala da će Vinko otići. Došla je kući i znala je da je stigao kraj. I Vinkovi otac i majka, rekla je, umrli su u subotu.
- Bila sam spremna, znam da sam rekla: 'Ljudi moji, neće on dočekati nedjelju'. Tako je i bilo, u 23:55 sati moj dobri Vinko nas je napustio - rekla je Janja.
Nažalost, bila je u pravu. I nije samo njoj taj dan stao svijet. Njegovim je odlaskom otišao i dio Dalmacije. Te 2013. trebao je na Splitu pjevati s Draženom Zečićem "Na pučini života". Nikad, nažalost, u duetu nije zaživjela pjesma jer je Coce završio u bolnici, a Zečić odbio pjevati bez njega. Bez kolege, prijatelja, bez dobrog čovjeka.