Nije dobra serija, ali se gleda sa zanimanjem kao bizarni eksponat
Od prevelike pomoći nisu bili ni vrhunski scenaristi i producenti, ali ima vrhunsku fotografiju i majstorsku scenografiju
jedan od tri autora showa “Tko želi biti milijunaš”, tvorac serija poput “Peaky Blinders”, scenarist filmova poput “Dirty Pretty Things” i “Eastern Promises” te redatelj ostvarenja kakva su “Locke” i “Hummingbird”. Kako je moguće da je takav dokazano daroviti majstor potpisao ovako nemoćan scenarij? Drugi autor, redatelj Shawn Lewy, potpisao je kao redatelj i scenarist holivudske hitove poput tri dijela “Noći u muzeju” i 15 uspjelih serija, a kao producent bezbroj filmova i serija. Ono što je, međutim, najbizarnije, jest podatak da je serija rađena prema bestseleru Anthonyja Doerra izdanom 2014., iste godine prevedenom i izdanom u Hrvatskoj, nagrađenom Pulitzerovom nagradom i prodanom u milijunima primjeraka u cijelom svijetu. “Svjetlo koje ne vidimo” bio je za Netflix važan, skup i prestižan projekt oko kojea je okupljena vrhunska ekipa. Međutim, kad se serija pojavila, bila je po sudu kritike među najlošijima ove godine. “Svjetlo koje ne vidimo” kritika ne ocjenjuje kao slabu seriju nego kao katastrofu koja nema veze s izvrsnim Doerrovim romanom. Budući da nisam čitao roman i ne mogu s njim uspoređivati seriju, pretpostavljam da sve ono što je pisac utkao u priču i sudbine junaka scenarist i redatelj nisu znali transformirati iz književnog u filmsko tkivo na način kako je s romanom “Pylon” Williama Faulknera postupio Douglas Sirk u filmu “Potamnjeli anđeli”. Potpuno ga je, kaže, “defaulknerizirao” da bi dobio čistog, ne književnog, nego filmskog Faulknera. Iako daroviti majstori, ni Steven Knight ni Shawn Levy nisu geniji poput Douglasa Sirka i očito im je ova serija bila zadatak kojemu nisu dorasli. No činjenica je da je serija gledana i da sam je i sam, kao većina hrvatske publike, odgledao do kraja, iako po navici prestajem gledati serije koje su mi dosadne. “Svjetlo koje ne vidimo” nije dobra serija, ali se gleda sa zanimanjem kao neki bizaran eksponat. Ima tri izvrsna glumca (Aria Mia Loberti, Louis Hofmann, Hugh Laurie) koji se muče glumiti nenapisane junake. Ima vrhunsku fotografiju (Tobias A. Schliessler) i majstorsku scenografiju (Simon Elliott). Izgled nije nevažan.