NA DOLCU OD NOVE GODINE KREĆE NOVA ERA. BEZ BRANKICE NIŠTA NEĆE BITI ISTO

Već odavno su gradske tržnice prestale biti “trbuh grada”. Još ih donekle na životu drže samo razne gostionice koje su u sklopu tih istih tržnica. I ako ne moraju nešto kupiti, gosti vole svratiti, osjećaju se tamo ugodno. I jest tako, poglavito, na primjer, na Dolcu. Kad sjednete na zapadnu stranu, rano ujutro, pa gledate kako se plac “budi”, kako po zimi svako malo utrčavaju u jednu od tih bastiona istine i demokracije, gostionicu. Oduvijek je to bilo tako. Gruntovčani su odlazili do gostione, Franjo je išel prek Žnidaršiću, pa do ovih “vanjskih”. Legendarne su scene iz Kobilje glave, puba u Peckhamu, gdje se odvijao dobar dio “Mućki”. Tu je i “Kafić uzdravlje”, možda ne odveć talentirana glumačka ekipa, ali ljudi su voljeli pogledati što je u birtiji. Tja, pa i Prijatelji se druže u Central Perku, poslužuje ih Gunther, nepopravljivo zaljubljen u Rachel. E, pa takva je i jedna gostiona na Dolcu, Sunce su je nazvali - i za mnoge ona i jest sunce. Dolaze tamo pisci, književnici, glumci, pjevači, glazbenici, profesori, moreplovci, arhitekti, ribari, “šaneri”, šljakeri, a navrati i pokoje piskaralo... Ma svakakvog se svijeta tu nađe i “svi su si svoji”. No od prvog dana 2024. u tom utočištu nesretnika, odmorištu napaćenih duša i svratištu vagabunda i šarmera, stvari će se stubokom promijeniti. Odlazi nam Brankica. Vesela konobarica dobre volje i široke duše, čija je kava jednostavno bolja od drugih, a neko plemenito piće ona bi umjela učiniti još plemenitijim. Teško je zamisliti život bez Brankice, no ti stari “šajzeri” iz izloga Sunca morat će se na to naviknuti. Pa i ja. Ali neka, ide Brankica svojim putem, Dolac će svojim, kao i svi mi, a njoj neka je sa srećom. Zaslužila je. Bok, Brankice.