4): Plivam svaki dan, ne pijem loše vino...

NAĐITE VRIJEME ZA SEBE Mobilitet je važan. I dok sam radio, igrao sam tenis - to je pitanje organizacije, kaže Olivari

(Bundesverdienstkrueutz ertse Klasse) 1998. godine od tadašnjeg njemačkog predsjednika Romana Hezoga za unapređenje plastične kirurgije u Njemačkoj. Tijekom 18 godina koje je proveo na Sveučilišnoj klinici u Kölnu objavio je više od 80 znanstvenih publikacija, iz kojih je nastalo šest stručnih knjiga. Među njima je i “Praktische Plastische Chirurgie” na 1000 stranica, s 2000 fotografija i više od 600 crteža iz njegova pera, koja je postala službeni udžbenik njemačkih plastičnih kirurga. Nedavno je objavio autobiografiju “Stari porat i kirurgija” te ima energije napretek. - Pitanje vitalnosti je gotovo filozofsko i nije ga lako medicinski definirati. Pušenje je zasigurno otrov broj jedan. Mobilitet je iznimno važan. Tijekom intenzivnog kliničkog rada igrao sam tenis po 4-5 sati, to je pitanje organizacije. Sad plivam oko 400 metara dnevno, jedem frišku ribu i nikad ne pijem loše vino. Trenutačni mi je ljubimac Pošip Čara. Moram priznati da vitalnost dugujem i genetici. Stric je doživio 102, a teta 95 godina. Uvijek sam imao prvoklasne liječnike, a to je izuzetno važno za dug i kvalitetan život. Kraj života je neminovan jer svi moraju umrijeti. Viša bojazan je postati bespomoćan, ali to je pitanje sreće. Englezi su vladali polovicom svijeta pod parolom ‘Nemoj jesti poslije 18 sati i nemoj piti prije 18 sati”. Sumnjam da su se toga strogo pridržavali jer sam više puta dulje bio u britanskim klinikama i ustanovio da svi kirurzi piju. Moj prijatelj Martyn Webster iz Glasgowa otišao je korak dalje i rekao: ‘Life is a misery, alcohol is great’ (Život je mizerija, alkohol je divan). Sad mu je 80 i još jedri škotskim vodama – ispričao nam je Olivari. Istinski je zaljubljen u svoj rodni kraj i Hrvatsku za koju je prikupljao pomoć tijekom Domovinskog rata, a Gradcu je darovao vozila za hitnu pomoć i vatrogasce te pomogao popraviti Stari porat i ribarnicu.