Svi okreću glavu i ne žele biti odgovorni

OBJAŠNJENJE Ministarstvo socijalne politike i mladih ističe da su u slučaju Perice Matasa poduzeli sve što su mogli, a svu odgovornost sad ipak prebacuju na MUP

Šokantna priča o bezimenom čovjeku koji već punih 36 godina živi u bolnici na Rabu bez da ga itko traži ovih je dana uzdrmala sve odgovorne u lancu državne birokracije koji su se napokon probudili i počeli baviti slučajem. Kako doznajemo, slučajem se posebice intenzivno počela baviti i policija. Nevjerojatna priča šokirala je hrvatsku i svjetsku javnost. Našli su ga u ljeto daleke 1980. godine kako luta i smjestili u psihijatriju na Rabu, otkud još koraknuo nije. Iako živ, za državu on ne postoji. O bolesnom i nesretnom čovjeku brinu jedino zaposlenici bolnice. Interno su mu dali ime Perica Matas, na koje se odaziva. Čitajući priču o bezimenom Perici javljaju se ljudi, čude se, nude rješenja, žele pomoći da se misterij razriješi, a neki nude i financijsku pomoć. - Objavom priče vi ste mu zapravo dali identitet i ime. On više nije nepoznat, za njega sad svi znaju. Država mu više i ne mora dati ime koje mu, osim forme, ništa i ne znači. Vi u 24sata ste od sada njegovi roditelji i skrbnici – piše nam čitateljica. Jedna odvjetnica nam kaže da bi Pericu rado i besplatno zastupala u svim sporovima protiv države koja mu je kršila ljudska prava. Iz priče o Perici rađaju se nove ljudske nikad ispričane priče o nestalim ljudima koje utučene obitelji još traže. Ovakve priče o nepoznatim ljudima poput Perice daju im, kažu, nadu da je to netko njihov, davno nestao. Dok se četiri ministarstva, socijale, zdravstva, uprave i policije, međusobno prepucavaju što je čiji posao oko Peričine sudbine, on od 1980. čeka da mu država kaže tko je ili mu na papiru napišu tek neko novo ime. U Ministarstvu socijalne politike tvrde da su tek 2012. godine doznali za njegovu priču jer je tek tada Ministarstvo zdravlja zatražilo za njega smještaj u ustanovu socijalne skrbi. - Ovo ministarstvo se od tada do sada u više navrata obraćalo Ministarstvu uprave, Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu zdravlja, PB-u Rab i nadležnom centru za socijalnu skrb nastojeći riješiti status N. N. osobe kroz zajedničku suradnju, ali adekvatna zaštita prava N. N. nije bila moguća bez utvrđivanja njegova identiteta - kažu nam iz ministarstva te dodaju kako je utvrđivanje identiteta u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a ne centra za socijalnu skrb. - Nadležni centar za socijalnu skrb poduzimao je mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi prikupljanja podataka o identitetu i zaštite prava i interesa N. N. (CZSS je obilazio teren, pitao susjede, razgovarao s obiteljima za koje su postojale naznake da bi mogle imati neke rodbinske veze ili znati tko je N. N., provjeravao u župnom uredu, obraćao se policiji, matičnom uredu, uredu državne uprave, drugim CZSS-ima, ne bi li riješili status N. N. i općenito terenskim radom pokušavao doći do saznanja o identitetu nađene osobe). Također, CZSS je imenovao posebnog skrbnika osobi N. N. radi određivanja imena i prezimena, upisa u matične knjige rođenih, vađenja osobnih dokumenata i reguliranja zdravstvenog osiguranja koji nije razriješen dužnosti. Međutim, bez ikakvih saznanja o identitetu osobe, centar za socijalnu skrb, kao ni poseban skrbnik, nije mogao dalje postupati u zaštiti N. N. - rekli su u ministarstvu. Čitao sam priču o ‘Kišnom čovjeku’ koju ste objavili. Iz pouzdanih izvora znam da je u tom periodu u Bosni nestao mladić koji nikad nije pronađen, a obitelj ga je proglasila mrtvim, priča čitatelj. Jedna žena kaže kako ju je priča o Perici podsjetila na bratića koji je nestao pred 30-ak godina u unutrašnjosti Hrvatske. Uputili smo ih da se jave policiji.