MAMA I TATA OSTAVILI SU ME JOŠ KAO BEBU
ISPOVIJEST Majka bivšeg natjecatelja reality showa Tina Mlivića (18) žalila se da je dijete trošak koji si ne može priuštiti, a otac ga kao novorođenče čak nije ni posjetio DIJETE SVOJIH RODITELJA I GOVORILI SU MI DA SAM KOPILE, NO TO ME NIKAD NIJE RASPL
Tin Mlivić natjecao se u RTL-ovu showu “Anno – ljeta gospodnjeg 925.”, a gledatelje je nasmijavao spačkama koje je priređivao suparnicima u dvorcu Ribnik. Ide u četvrti razred srednje medicinske škole u Zagrebu, a mjesečno zarađuje više od prosječnog Hrvata na račun popularnosti na društvenim mrežama. Svoju je dramatičnu životnu priču krio godinama. Roditelji su ga se odrekli nakon njegova rođenja, a on još i danas zna prijateljima govoriti da mu roditelji rade u Njemačkoj. Nije ga, kaže, sram, ali ne želi da ga ljudi sažalijevaju. Samo devet mjeseci nakon Tinova rođenja rodio se njegov biološki brat. On je od rođenja živio s roditeljima. Tinovi majka i otac imali su još šestero djece, a on je braću i sestre upoznao tek kad je napunio sedam godina. - S bakom i djedom živio sam u Otoku kraj Vinkovaca, a često smo boravili i u Zagrebu, gdje je baka imala stan. Moji biološki roditelji tad su živjeli u obližnjem selu Blace. Rijetko su dolazili k nama, a ja nisam ni znao da su mi to mama i tata – kaže Tin. Odmalena se osjećao kao crna ovca u obitelji. Baka i djed pokušavali su mu nadomjestiti roditelje pa su mu ugađali kako su znali. - Tetke, sestrične i bratići prigovarali su baki i djedu da su prema meni bili zaštitnički nastrojeni. Oni su mi u djetinjstvu priuštili sve što su mogli i nikad mi u materijalnom smislu ništa nije nedostajalo. Rodbina mi je znala spočitavati da sam neželjeno dijete svojih roditelja i govorili su mi da sam kopile, ali se nikad, koliko se sjećam, nisam rasplakao zbog toga – rekao je Tin. U vrtić nije išao jer je obitelj čuvala mračnu tajnu. Svoj prvi dan u školi pamti po tomu što su ga, za razliku od većine djece koji su došli s roditeljima, u razred dopratili djed i baka. - Sve klince doveli su mama i tata, samo mene nisu. Tad sam se prvi put upitao zašto nemam roditelje jer sam u parkovima vidio vršnjake koji su se igrali s roditeljima. Bio sam ljubomoran na ostalu djecu. Nešto mi je nedostajalo. Poželio sam da i mene mama gura na ljuljačci. Pitao sam baku što je s mojim roditeljima. Ona mi je objasnila, koliko je mogla objasniti prvašiću, da ne živim s njima, ali ako želim da će me pokušati odvesti njima – prisjetio se Tin. Njegova je baka uvjerila roditelje da Tin pokuša živjeti s njima, makar ga nisu željeli. Ulazak u obiteljsku kuću roditelja, koji su tad živjeli u Šarengradu, Tinu je bio još šokantniji jer je ondje zatekao braću i sestre za koje nije znao da postoje.