U prirodi svako godišnje doba donosi svoje radosti

Kišno i maglovito vrijeme donijelo mi je prehladu epskih razmjera. Dok šmrcam i kašljucam, pitam se jesam li preozbiljno shvatila sve te priče o povezanosti s prirodom.

Ako je ona posljednjih dana u sumornom, cmizdravom i prilično neuravnoteženom raspoloženju, zašto bih joj i ja trebala praviti društvo? Stoga posežem za staklenkama u kojima čuvam sjećanja na sunčane ljetne dane. Osušene bobice bazge, majčina dušica, kadulja i ružmarin za trenutak se pretvaraju u mirisne čajeve uz koje sezonske boleštine postaju podnošljivije. No neobične vremenske prilike koje su nas zadesile ove godine imaju i svoje prednosti. Vrtlari koji su se potrudili posaditi malo više zelenog povrća još mogu u njemu uživati jer blitva, rikola, mladi luk i različite salate i dalje obilno uspijevaju. Biljni vrt također se jako dobro drži - iako matičnjak pokazuje znakove zamora, trajnice poput kadulje, smilja i lavande još izgledaju prilično zdravo, a neke sorte metvice i dalje daju obilje materijala za svježe biljne čajeve. U “divljem” dijelu vrta redovito berem posljednje listove podbjela i listove maslačka za salatu, a u voćnjaku kasne jabuke. U šetnjama prirodom sve češće nailazim na šumske pečurke, bliske, ali aromatičnije rođakinje šampinjona. Svako godišnje doba, pa čak i kasna jesen, tako ima svoj šarm.