VIŠE OD 5 OSTAJE BE

Bolje da mi uzmu život nego asistenta. Jer bez njega ću morati u instituciju. Izgovorila je to nedavno jedna članica društva distrofičara, a za nju i još 500 osoba s invaliditetom mogao bi se odviti baš taj, najgori scenarij. Ostanak bez asistenta. S krajem ovog mjeseca, naime, završava jednogodišnji projekt koji su udruge osoba s invaliditetom dogovorile s Ministarstvom socijalne politike i mladih te s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Na taj način su dobili novac iz Europskog socijalnog fonda za plaćanje osobnih asistenata, a projektu je ujedno cilj i smanjiti nezaposlenost. Projekt završava, a ministarstvo i bivša ministrica Bernardica Juretić, osim pustih obećanja, nisu poduzeli ništa da se raspiše novi natječaj i ovaj projekt nastavi. O tome koliko im znači asistent u obitelji svjedoče i brojni roditelji bolesne djece. Vesna Bogdan iz Rokovaca je 20 godina danonoćno sama skrbila o nepokretnoj kćerki Tamari, dok nisu dobili asistenticu Katarinu Koricu. “Tamara ne može apsolutno ništa sama. Sve sam za nju odrađivala ja. To je angažman 24 sata. Nisam imala vremena ni za sebe ni za neke druge obveze. Katarina nam je susjeda i povremeno sam je pitala za pomoć, da pričuva Tamaru. Kad se otvorila mogućnost da nam bude asistent, njoj sam to predložila te je prihvatila. Njih dvije su se povezale od prvog dana. Katarina je vodi u šetnje, na kavu, zajedno crtaju, igraju se na računalu, dijele neke svoje tajne i sve je to kćer učinilo puno zadovoljnijom, a mene odmornijom. Stvarno bi nam bilo teško da to prestane”, kaže mama Vesna dodajući kako bi njezina kći sigurno patila kad bi ostala bez takve prijateljice. Marija Gega (29) iz Vinkovaca kaže da joj je asistentica Jelena uljepšala život. Ima u nju, kaže, puno povjerenje da će joj pomoći u bilo kojoj situaciji. Zna i da je Jeleni plaća koju prima za taj posao jedino primanje i da od njega živi. pa bi joj bilo teško i žao kad bi bez toga ostala. Marica Mirić iz Saveza osoba s