NAJBOLJI NEWS MAGAZIN EXPRESS NA SVIM KIOSCIMA Tuđmanov otac je ležao u krvi, a u ruci je držao pismo...
Vladimir Pavlinić, osnivač i prvi glavni urednik Glasa Koncila, prvi put progovara o svjedočanstvu dr. Hrenčevića, čovjeka koji je vidio tijela Stjepana i Olge Tuđman
Nakon smrti bračnoga para Tuđman susjedi su prvo pozvali doktora Jurja Hrenčevića u izvid. Ispripovijedio mi je kako je u kući našao mrtve Stjepana i Olgu Tuđman u krvi. Stjepan je u ruci držao neki papir, i on je to uzeo i spremio u džep. Bilo je to Tuđmanovo oproštajno pismo. Napisao je da ne želi više živjeti zbog terora i otimačine, što je ova država donijela narodu. Duboko je razočaran, to nije ono za što su se borili. Tako je, u velikom i ekskluzivnom intervjuu za Express Vladimir Pavlinić (88), prvi glavni urednik Glasa Koncila, čovjek koji je Tuđmanu 1977. izradio i predao falsificirane pasoše, politički robijaš, novinar, slikar i prevoditelj, član londonskog uredništva slavne emigrantske revije Nova Hrvatska, opisao svoja autentična sjećanja na poratne godine. Pavlinić je odrastao u blizini Velikog Trgovišća pa dobro poznaje Tuđmana i njegovu obitelj. Smrt Tuđmanovih roditelja i dosad je bila predmetom kontroverzi, a sam Tuđman je u svojim dnevnicima iznio verziju po kojoj je njegova oca 1946. ubila Ozna, navodno zbog hrvatstva. Štoviše, pisao je i da mu se javio svjedok koji je znao imena navodnih ubojica, koja su i objavljena u dnevnicima. Pavlinić, pak, iznosi drukčiju teoriju, koja upućuje na samoubojstvo, i to zbog razočaranja u poratni komunistički teror, nasilje i otimačinu. To, navodno, piše i u oproštajnom pismu o kojem svjedoči Pavlinić. No pismo je, kako on pretpostavlja, sa sobom u inozemstvo ponio sin liječnika i mrtvozornika Hrenčevića. Taj čovjek navodno živi u Italiji, pa možda čuva i dokumente koji bi do kraja skinuli misterij s teorija o smrti Tuđmanova oca i pomajke. Pavlinić u intervjuu razotkriva i ekstremnu hrvatsku emigraciju, iza koje su se najčešće skrivali udbaški provokatori, piše o robiji u Nišu i Gradišci, o Titu i Paveliću, Schwartzu i Bruni Bušiću, Stepincu...