HASANBEGOVIĆ I EKIPA HRVATSKI FILM OPET BACAJU NA KOLJENA

ISIL-ovci u Palmiri djeluju kao zavod za zaštitu kulturne baštine naspram ove pošasti koja hvata maha u Hrvatskoj. Juriš na Hrvatski audiovizualni centar početak je procesa demontaže hrvatske audiovizualne industrije. Doduše, ima još nade. Vršitelj dužnosti ravnatelja, Daniel Rafaelić, izvrsno je rješenje. On je filmski erudit, obrazovan, marljiv i na svaki način neporočan kadar. Ako on ostane kao trajno rješenje, ima nade. Ako ga naslijedi neki dobar profesionalac, poput Zrinka Ogreste ili Branka Schmidta, također. No dođu li na vrh HAVC-a klasični hrvatski maheri koji posluju po formulama Imal-mene-tute i koji iza sebe nemaju nikakvu profesionalnu biografiju, naša će audiovizualna industrija po drugi put u četvrt stoljeća biti bačena na koljena. Uvertiru je već odradio Zlatko Hasanbegović. Bivši ministar kulture blokirao je, kažu nam filmaši, poticaje za kinematografiju koji garantiraju stranim produkcijama povrat 20 posto sredstava nakon što dokumentiraju da su 100 posto sredstava potrošili. Bio je to sjajan poticaj, osmišljen u glavi Hrvoja Hribara. U zadnjoj godini važenja tog propisa kinematografija je na taj način dobila 160 milijuna kuna. Nakon Hasanbegovića samo 60 milijuna. To je deset, dvanaest filmova manje. Dodamo li tome ideju da Most namjerava smanjiti pristojbu HRT-a na 65 kuna, jasno je što će se dogoditi. Hrvatska televizija na taj će način ostati bez 300-400 milijuna kuna, a to je iznos koji godišnje troše na proizvodnju programa. Ostatak novca ide na plaće, hladni pogon itd. A HRT je najveći koproducent. Bez HRT-a ne bi bilo filma. No što to znači ovim ljudima? Ništa. Oni nikad ništa nisu napravili, lijepo sisaju državnu sisu i razaraju plodove tuđeg rada. “Gospodarit tuđom mukom, nije mala zajebancija”, pjevao je Džoni Štulić. Nekima jest. Onima koji se sami nikad nisu pomučili ni stvorili išta vrijedno.

NAJPRIJE SU BLOKIRALI POTICAJE ZA FILMAŠE, A SAD ŽELE SMANJITI I PRETPLATU