: ROCKY BALBOA E U SUSJEDSTVU

u krugu obitelji... Uvijek je netko tu, uz mene. Sad je mama, uskoro dolazi i sestra, možda i otac. Volio bi on doći ali se boji leta, a teško mu je i posao ostaviti .... priča nam Dario. je i dalje u podnožju stepenica koje vode do muzeja umjetnosti, a u blizini je i veliki park. Grad je lijep, a ljudi strastveni, jako vole košarku - zadovoljan je Šarić. Vole, naravno, i njega. - Prepoznaju me ljudi na ulici, kako ne, ali lakše je prepoznati nas košarkaše nego igrače hokeja, footballa ili baseballa koji imaju kape i kacige. Pozdrave, zažele sreću, fotografiju, potpis... I pitaju za Dražena i Tonija, njih se i danas svi sjećaju. Baš me nedavno Iguodala pitao za Kukoča - kaže Šiši, kojeg su u klubu prozvali Homie, a on sam sebe - Marcus. - A jesam, ha, ha, ha... Znao sam da ovdašnji ljudi teško izgovaraju naša imena, pa sam u Starbucksu naručio kavu i predstavio se kao Marcus. Svidjelo mi se, oni ga lako pamte, ali nisam ni sanjao da će se za to saznati u Hrvatskoj - uz smijeh kaže Dario. je drugi svijet. Sjedišta u avionima su ogromna, mogu se pretvoriti i u ležaj, a hrana je vrhunska, uvijek ima svježeg voća, sira, zdravih i hranjivih grickalica... Prije svakog puta svatko naručuje hranu po svom izboru. Nama čekanja na aerodromu, kontrola... Da nije tako, ne znam kako bismo izgurali sezonu - kaže Šarić, kojem se događalo da se probudi ujutro i nema pojma u kojem je gradu, protiv koga Phila igra... - Više puta se to dogodilo. Znamo nakon utakmice odmah ići na put u neki drugi grad. Dođeš umoran usred noći u hotel, pokupiš karticu od sobe i dok dođeš gore, zaboraviš broj. I onda natrag na recepciju... Ili nakon ručka i sastanka, isto, ne znaš više u kojoj si sobi - priča Dario.