Ravnateljica dodaje kako u školi imaju nekoliko televizora koji izazivaju čuđenje svakoga tko dođe u školu.

- Radi se, naime, o prastarim RIZ-ovim televizorima koji su golemi, teški i često nemaju signala ni za tih nekoliko programa koje preko njih gledamo, pa naš majstor svako malo mora hodati po krovu škole i seliti staru antenu kako bismo uhvatili neki signal. u školu dovoze školski autobus ili roditelji, a neki putuju iz udaljenijih mjesta u županiji. Sve je, dakle, dobro organizirano, no nedostaje im novca za opremu škole. Nakon dugo čekanja i brojnih molbi upućenih Ministarstvu obrazovanja, navodi ravnateljica, nedavno su dobili 130.000 kuna za opremanje vanjskog senzornog igrališta za učenike. Deca su prije toga godinama išla u dvorište obližnjeg vrtića što im nije ni praktično ni prihvatljivo. - Ministarstvo nam je obećalo pomoć i za ostalo, no rekli su da trenutačno nemaju novca za to. Mi prihvaćamo sve donacije - kaže ravnateljica. Djelatnici škole javljaju se i na razne projekte kako bi se domogli sredstava za kupnju didaktičkih materijala i drugih potrepština. Škola ima školsku dvoranu za tjelesni odgoj. U njoj imaju samo strunjače i koševe za košarku, a to za djecu s posebnim potrebama nije ni blizu od potrebnog. - Nedostaje nam lopti, možda nekakav sobni bicikl, traka za trčanje, znači oprema koja bi djeci s autizmom, ali i ostaloj bila potrebna za razvijanje motoričkih vještina i razgibavanje. Mi smo napravili ponudu za opremanje dvorane i tu se radi o nekih 30.000 kuna. Također smo izradili i ponudu za informatičku opremu, oko 150.000 kuna, ali to je za tri pametne ploče, sva računala, time bi škola bila potpuno informatički pokrivena. Znači, s manje od 200.000 kuna mi bismo riješili većinu svojih problema, a djeca bi bila sretna i zadovoljna modernim sadržajima u školi - zaključuje ravnateljica vukovarske osnovne škole.