PREDSJEDNICA ZA 24SATA PIŠE O DANU ŽENA
‘Plafon napredovanja žena i muškaraca mora biti isključivo stručnost’
Među brojnim međunarodnim danima koje obilježavamo svake godine, Dan žena pripada među najvažnije. Uspostavljen u vrijeme kada su žene u našem svijetu, koji volimo nazivati civiliziranim, bile društveno, pravno i politički obespravljene, osmi ožujka postao je dan u kojemu se glas, a u velikom dijelu svijeta i krik žena glasnije čuje i snažnije odjekuje. U mnogim krajevima svijeta žene su i danas teško izrabljivane, često svedene na ropkinje, ponegdje manje vrijedne od domaće životinje. No i na prostorima naše civilizacije, koju smatramo razvijenom, žene su nerijetko još u podređenom položaju, onemogućene u obrazovanju, napredovanju i društvenoj afirmaciji, osuđene na težak i slabo plaćen rad. Nasilje nad ženama, seksizam, isključenost iz nekih područja društvenog života, potplaćenost za isti rad u odnosu na muškarce, manjak poštovanja u obiteljskim i radnim sredinama i predrasude raznih vrsta samo su neki oblici minoriziranja žena u onome što zovemo svakodnevicom, a što je zapravo sam život. Žene, koje ga stvaraju, žele ga i same živjeti u slobodi ostvarivanja svojih mogućnosti i svojeg dostojanstva. Sveti Ivan Pavao II. u svojem pismu ženama godine 1995. to je izrazio riječima: “Hvala tebi, ženo, zbog same činjenice što si žena! S percepcijom svojstvenom tvojoj ženstvenosti, ti obogaćuješ razumijevanje svijeta i pridonosiš punoj istini ljudskih odnosa”. Ujedno je, međutim, odmah dodao da nije dovoljno reći “hvala”, nego je zatražio da se “geniju žene” otvori prostor koji joj pripada u društvenom životu. Danas možda nije potrebno dokazivati da žene smiju i mogu činiti sve što čine muškarci, ali je potrebno dokazivati da je način na koji to čine jednako vrijedan, jednako važan i jednako potreban želimo li doista dosegnuti vrijednosti koje proklamiramo u svojem Ustavu i ciljeve koje postavljamo u svojem društvenom razvoju. Još smo daleko od tog ideala. Uzroci su tomu kompleksni - dio je njih i na samim ženama. No ako želimo graditi zdravo i napredno društvo, tada je veća uloga i utjecaj žena u politici, gospodarstvu i drugim vidicima društvenog života nužna kako bi sve odlike “genija žene” u punoj mjeri došle do izražaja, na dobrobit svih. Moramo stoga svladavati sindrom “staklenog stropa”, koji djevojkama i ženama priječi napredovanje unatoč njihovim kvalifikacijama i opravdanim ambicijama. Ravnopravnost ne znači nijekanje prirodnih razlika, nego njihovo jednako vrednovanje. Stoga “plafon” društvenoga napredovanja i žena i muškaraca treba biti jedino stručnost. Dužni smo osigurati mehanizme da taj kriterij društvene ravnopravnosti žena dođe do punog izražaja. Tada nam neće biti potrebne kvote društvene ravnopravnosti – bit će nam dovoljno moći iskazati ono što jesmo.
RAVNOPRAVNOST ZNAČI JEDNAKO VREDNOVANJE PRIRODNIH RAZLIKA