JA SAM PRVA HRVATSKA GENERALICA

Od trenutka promicanja u čin brigadne generalice 2015., život mi se nije promijenio potpuno, premda su neke stvari drukčije. Na početku mi je bilo čudno kad su me oslovljavali s ‘gospođo generalice’ jer sam mislila da govore nekom drugom, počinje svoju priču Gordana Garašić (46). Zamjenica je direktora RACVIAC-a, Centra za sigurnosnu suradnju, jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj. Njezin, ali i zadatak cijele njene ekipe, je promicati sigurnosnu suradnju i razmjenu iskustava u područjima kontrole naoružanja, kibernetičke sigurnosti pa do reforme sigurnosnog sektora, uključujući suvremene prijetnje protiv terorizma. Njezino promaknuće u generalski čin dugo se “kuhalo”. No kako zahtijeva procedura, čekalo se da se ispune sve formalnopravne pretpostavke. To znači da je čin brigadira morala imati četiri godine, završiti Ratnu školu i raditi posao tog ranga. - Prije službenog promaknuća dobila sam privremeni čin generalice s kojim sam otišla u NATO-ovu operaciju ISAF u Afganistanu. Bila sam savjetnica zapovjednika operacije. Trenutak u kojem sjedite za stolom s ostalih 20-ak kolega generala uistinu je poseban. Dobijete novu dužnost koja sa sobom nosi više odgovornosti, a potreba za stalnim učenjem i stjecanjem novih znanja zapravo raste. I dalje morate naporno raditi i svaki dan se iznova dokazivati, biti uporni i ne odustajati. U ISAF-u smo imali moto: nemoguće misije su kao šetnja u parku, a za čuda treba raditi malo više - prisjeća se Garašić te dodaje kako je najviše o sebi i drugima otkrila kad je dobila teške zadatke od kojih bi možda netko drugi i ustuknuo. No njoj su odlična motivacija. U vojsku je došla raditi slučajno, nakon završetka Pravnog fakulteta. Željela je, kaže, na bilo koji način dati obol obrani domovine, u kojoj je te 1994. bjesnio Domovinski rat. Krenula je s MUP-om, no slučajno se javila na natječaj Ministarstva obrane i postala viša savjetnica u odjelu za upravljanje ljudskim resursima. Volja i želja za znanjem i usavršavanjem novih vještina gurala ju je naprijed. - Teško mi je izdvojiti neku od dužnosti koje sam do sada obnašala jer su sve bile zanimljive i tražile stalno savladavanje nekih novih znanja. No nešto sasvim drukčije bilo je školovanje na američkom National Defense Universityju u školi Dwight Eisenhower. Uz obavezni akademski program, međunarodni studenti imali su i dodatni program koji je uključivao upoznavanje SAD-a. Na tom su nam programu zavidjeli američki kolege jer smo na kraju upoznali SAD više od njih. Nije bilo milosti profesora i dobra je stvar što tad shvatiš koliko možeš. Što je najbolje od svega, kući sam se vratila s dugačkim popisom prijatelja po cijelom svijetu - s osmijehom kaže Garašić dodajući da više i bolje nije radila zato što je žena nego zbog sebe.