TENISOM SAM SE IZBORILA DA IGRAM - RAGBI!

SPLIĆANKA U TEKSASU Antea Dedić stipendiju za sveučilište dobila tenisom, ali njena prva ljubav je ragbi. Usput još radi na tri posla

Kad imaš cilj i nešto voliš, ništa nije problem, pa ni svaki dan ustati u 4.30, kaže Splićanka Antea Dedić, koja u SAD-u studira nutricionizam i psihologiju, a uz to igra tenis i ragbi te radi nekoliko “part time” poslova. - Dan mi je uvijek prekratak, zato ustajem tako rano. Od 5.15 do 6.15 odradim kondicijski trening pa žurim na posao. Radim svašta, u restoranima, kafićima... Ma na 500 milijuna mjesta. Predavanja su od 12 do 15 sati, a trening ragbija od 18 do 21 sat. Trening tenisa uklopim kad imam vremena. Uglavnom, kad se vratim kući, padnem ‘mrtva’ u krevet, a ujutro sve ispočetka - otkriva nam svoj dnevni raspored kapetanica hrvatske ragbi reprezentacije. Prvi izbor bio joj je tenis, koji je počela igrati s osam godina, sve dok u drugom razredu srednje nije otkrila ragbi. I zaljubila se na prvi pogled. - Kad sam krenula na ragbi, tenis sam gotovo posve zapustila, ali kad sam pred kraj srednje odlučila ići u Ameriku, shvatila sam da je puno lakše dobiti tenisku stipendiju, pa sam ga opet počela trenirati. Nije mi bio problem vratiti se za nekoliko mjeseci. U SAD-u želi doktorirati nutricionizam i psihologiju, ali ragbi je broj jedan. - Tenis je ljubav od djetinjstva, ali ragbi je budućnost. Tenis mi je pomogao platiti školovanje, ragbi je ono čime ću se definitivno baviti. U tenisu je jaka konkurencija. Ako niste mentalno stabilni, ne trebate ni pokušavati. Ragbi mi se sviđa jer je opušteniji, jer je timski sport - kaže Splićanka. Igrala je Antea i za All Star ekipu američkih sveučilišta. - Morala sam proći kampove i nametnuti se jer se biraju samo po dvije cure sa svakoga kontinenta, po dvije Amerikanke, dvije Australke... To je nekakav ‘dream team’ koji igra protiv ostalih nacionalnih reprezentacija. Bilo je super, igralo se u Las Vegasu, uskoro ćemo na turneju u Španjolsku i Francuskau. Ali ja moram odraditi i obveze u reprezentaciji. Može se to uskladiti, zimi za ‘dream team’, ljeti za reprezentaciju. Nema odmora, ragbi sezona traje cijele godine, pa dok noge izdrže... To je elitna skupina cura, mi smo korak iza profesionalne lige i, ako se nametnemo, postoji mogućnost za ozbiljniji angažman, pa tako i za ‘green card’, koji osigurava boravak u Americi. To je cilj, no ne i državljanstvo, neću se odreći Hrvatske - sigurna je simpatična Antea. Često mora odgovarati na pitanje kako lijepe i krhke cure završe u nekom tako grubom sportu poput ragbija. - Baš to i jest ljepota ženskog ragbija, to što ga svaki tip žene može igrati, toliko je različitih pozicija da se nađe mjesto za svaku curu, bez obzira na to kako je građena - pojasnila je.