Kek: Mamić i ja ne govorimo isti jezik
‘S Mamićem sam puno pričao o nogometu...’
Šuti, samo šuti, šuti, moj dječače plavi, odzvanjalo je u četiri sata poslije ponoći u riječkom kafiću Phanas, gdje su igrači slavili naslov. Kek, Vešović, Bradarić, Prskalo... Nitko nije išao kući. - Dečki, idem - prvi je oko dva sata rekao Zuta te s Ayajijem napustio feštu. Jutro poslije - bonaca. Grad duhova na Kvarneru, na ulicama nigdje nikoga.
VINO ČUVAM ZA SUKOŠAN
- Uh, kako me boli glava... Bio je već dan kad sam došao doma - rekao je Kek pijući sok. Na očima tamne naočale, odjeven u kratke hlače i majicu kratkih rukava. Nije, kao što običava, trčao opatijskom rivijerom. - Ma kakvo trčanje, plivanje... Ništa. Probudio sam se i pogledao prema Krku, Cresu. Kad ono - bonaca.. I more je utihnulo nakon burne večeri... Dok razgovaramo, pred njim su dva mobitela, oba stišanog zvuka. No stol podrhtava od silnih poruka. Stižu svakih dvadesetak sekundi. - Došla mi je supruga, bio je sin s curom. Otvorio sam bocu šampanjca, a ono najbolje vino čuvam za društvo iz Maribora i Sukošana.
NEMOJ BITI TAKO KRUT!
Volim popiti čašu dobrog vina i opustiti se u Sukošanu. Tamo je moj raj. Znam da ima 80 posto hajdukovaca, ali nikad nisam imao neugodnosti. Ostala bi i supruga sa mnom, ali je otišla u Maribor. Znate, ona radi u Sava osiguranju, a nije htjela potrošiti dan godišnjeg, čuva ga za Sukošan... Na licu mu se vidi da je umoran. Istrošen. Kao da mu je 100 godina. - Strašno sam umoran. Da pripreme počinju za 20 dana, ne bih se vidio u tome. Ne mogu, iscprljen sam. Dinamo nije posustajao cijelo vrijeme, strahoviti pritisak su radili. Čitao sam što je izjavio Jozak, pa Svetina... OK, sve je to u redu, nisu prešli granicu dobrog ukusa. To je nogomet. Cijelu utakmicu bio je uz aut-liniju. Skakao, trčao, nervozno galamio. Čak i na 4-0 nije posustajao. - Kad sam pogledao semafor, a na njemu 90. minuta, okrenuo sam se prema stožeru i pomislio: ‘Nemoj otići negdje sam, ostani s dečkima’. I ostao sam, ali kad je fešta na stadionu završila, a igrači otišli na slavlje u grad, kad sam ušao u svlačionicu i ostao potpuno sam, stisnuo sam šake i povikao: ‘To je to! Idi, Matjaž, s dečkima i proveseli se, zaslužio si! Nemoj biti tako krut.’
DVIJE LJUBAVI MATJAŽA KEKA
U Rijeku je došao u proljeće 2013. Za hrvatske prilike to je “fergusonovski” mandat. - Kad sam došao, u mom srcu je bila samo jedna ljubav, Maribor. Nisam vjerovao da čovjek može imati dvije ljubavi, da uopće postoji takvo nešto. Ali sad vidim da postoji. Rijeka je moja druga ljubav. Nemam želju ići drugdje. Ljudi me pitaju zašto nisam potpisao novi ugovor, ali meni to ne treba. Postoji moja riječ, koja vrijedi više od ugovora.
NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI
“KAD SAM DOŠAO, U MOM SRCU BILA JE SAMO JEDNA LJUBAV, SAMO MOJ MARIBOR...” ... ali Rijeka ga je zaludila
“ŠTO ĆE MI NOVI UGOVOR? MOJA RIJEČ VRIJEDI VIŠE OD UGOVORA. OSTAJEM U RIJECI” dao je riječ Miškoviću
“DINAMO NIJE POSUSTAJAO SVE DO KRAJA, RADIO JE STRAHOVIT PRITISAK CIJELO VRIJEME...” kaže da ga je to iscrpilo