O Serdar traži svog nasljednika JEDNJI LONČAR

Savladao sam taj zanat, ali novac još nisam zaradio – uz osmijeh kaže Ivo dodajući kako od tisuću onih koji se okušaju u lončarstvu tek je nekoliko njih vješto u tom poslu. Gledajući sa strane, čini se da je to lagan posao jer je iz njegovih dlanova u samo nekoliko minuta izrasla predivna vaza za cvijeće. Ona će prvo morati proći fazu sušenja, a onda pečenja u peći i tek nakon 21 dan bit će spremna za uporabu. No osim volje za izradu nečeg treba imati i talenta. – Kad bih sad pokušao ponovno isto, teško da bih napravio jednaku vazu. Dakle, svaki od predmeta je unikatan – objašnjava Ivo. Najviše mu je žao što još nije dobio nasljednika kojemu bi prenio svoje znanje i sačuvao taj zanat od izumiranja. – Posjećujem škole, sa sobom nosim lončarsko kolo i dam djeci glinu neka oblikuju što žele. Jako su sretni, vidim da ih zanima, ali još se nitko nije javio da ga obučavam, a iskreno govoreći, i nemam gdje. Mnogima sam u gradu govorio da nam daju jednu prostoriju, ne mora biti velika, dovoljno je da se postave dva kola i nekoliko polica. Tu bih mogao svoje znanje prenijeti na mlade, vjerujem da bih na taj način dobio nasljednika – smatra Ivo. Imao je puno ideja kako popularizirati svoj zanat, čak je kuću i imanje založio za kupnju strojeva uz pomoć kojih je planirao proizvoditi glinene posude za cvijeće, htio je zaposliti ljude, ali nažalost, nije dobio podršku i cijeli je projekt propao. – Bilo mi je vrlo teško, strojeve sam morao baciti na otpad, a u isto vrijeme se na kamione uvozilo lončarskih proizvoda iz Bugarske i Rumunjske, što je skupo za naše ljude – s velikom sjetom govori Ivo o tim danima. Danas radi za sebe i svoje prijatelje jer to voli, ima malu lepezu svojih proizvoda, a posebno je ponosan na svoje unikatne posude za pečenje pilića, lonce za kuhanje i vrčeve za vino na kojima je ručno urađen ornament. A što bi bilo drugo nego simbol Brodskog Stupnika - grozd i vinova loza?!