Tin Pavličić: U Gorici je počeo i moj tata Dudo
NASLJEDNIK Sin prerano preminulog Dubravka Pavličića rođen je 1997. u Španjolskoj, ali će nogometnu karijeru početi graditi u klubu iz kojeg je Dudo otišao još 1985...
Dubravko Pavličić imao je samo 44 godine kad je izgubio bitku s teškom bolešću. Iza sebe je ostavio bogatu nogometnu karijeru, golove Barceloni i nastupe za hrvatsku reprezentaciju, ali i obitelj. Suprugu Višnju i troje djece - kćerkicu Teu, talentiranu tenisačicu, malog Luku, igrača Herculesa iz Alicantea, i Tina, novog igrača HNK Gorice. - Jako dugo nisam bio u Hrvatskoj, još od 2012., kad sam kod izbornika Gudelja igrao za hrvatsku reprezentaciju do 17 godina - priča nam Tin na vrlo dobrom hrvatskom, sa snažnim španjolskim naglaskom. - Oduvijek su roditelji razgovarali s nama na hrvatskom. Mi im odgovaramo na španjolskom, ipak je lakše, tako da hrvatski puno bolje razumijem nego što govorim - kaže Tin. pomoći baka, tetke i ostatak obitelji. Tata Dudo bio je u Radniku do 18. godine, otišao je od kuće davne 1985., čak 12 godina prije nego što se rodio njegov prvi sin Tin. - Često mi je tata prepričavao doživljaje iz svoje karijere, o svakom koraku, pa tako i o počecima u Radniku. Znam da se ovdje, na stadionu na kojem ću ja sad igrati, izborio za odlazak u Dinamo - kaže Pavličić Jr. Nogomet je počeo igrati u Herculesu iz njegova rodnog Alicantea, a prošle sezone igrao je za trećeligaša Alcoyano. - Želio sam novi izazov, a poklopilo se da je moja djevojka Mariu dobila mogućnost studirati medicinu u Hrvatskoj. Tako da će mi se za dva, tri mjeseca i ona pridružiti - rekao je Tin. Tate Dubravka nema već pet godina, Tin je imao samo 14 kad je ostao bez oca, ali uspomene su itekako žive. - Tata je često sam mnom igrao nogomet, ali i sve druge sportove. Volio je i padel, to smo i svi mi djeca igrali, ali nogomet je ipak bio broj jedan. Lopta mi je u nogama otkad sam prohodao, a tata me učio prve elemente. Kako dodati loptu, kako pucati... Kasnije bismo se zabavljali tako da mi on zada koliko puta moramo tehnicirati, ili na nozi ili na glavi, i kaže: ‘Ako uspiješ, vodim te u aquapark!’ I uvijek se držao obećanja - pamti Tin. I on je, naravno, stoper. Kao i tata. Protiv gena se ne može. - Htio sam ja biti napadač, ali se treneri baš i nisu složili sa mnom, ha, ha. Igram u obrani, ali idoli su mi Messi i Ronaldinho. Omiljeni broj mi je desetka, a tata je nosio peticu, pa sam ja to spojio u 15, taj broj uvijek nosim - kaže Tin Pavličić. Ima hrvatsko i španjolsko državljanstvo, a osjeća se kao... - Hrvat! Tako sam odgojen. Sve hrvatske reprezentacije pratim, tetak Dražen javi kad se igra, ja nađem i gledam. Nogomet, rukomet, košarku... Sve. Najdraže mi je kad Hrvatska pobijedi Španjolsku, kao lani na Euru. Uh, kako sam provocirao ove svoje gore... - smije se Tin. Nedavno smijenjeni disciplinski sudac HNS-a Saša Pavličić-Bekić je tatin prvi rođak. - Tek kad sam došao ovdje rekli su mi za sve to. Kažu da je to zbog nekog igrača Dinama.