UNATOČ REFORMAMA STANJE U ZDR

S Drljom se slaže i Nikica Gabrić, bivši savjetnik za zdravstvo. On smatra da troškove reforme ne smiju snositi samo građani već se dio “kolača” mora dati i državi. - Reforma mora ići na tri razine. Prva razina obuhvaća da država plati od dvije do dvije i pol milijarde kuna od doprinosa koje prikupi. Druga razina je da se racionalizira sustav. automobila. - Ako imate 100 automobila s kasko osiguranjem, a njih 10 se razbije, onda takvo osiguranje nema smisla. Međutim, ako imate 100.000 automobila s kaskom i razbije ih se 1000, onda takvo osiguranje funkcionira. Ista je stvar s dopunskim zdravstvenim osiguranjem. Treba ga bolje isprezentirati pacijentima jer inače neće nikad zaživjeti - rekao je Gabrić, koji tvrdi da je u Hrvatskoj sve populizam. Naime, ne postoji temeljna politička volja da se problem zdravstva riješi. - Taj se problem ne rješava od 1990. jer on zahtijeva zadiranje u privatne stvari, jak liječnički lobi i jak lobi medicinskih sestara - tvrdi Gabrić. Rekao nam je i kako misli da se o rješenju tog problema moraju složiti vladajući i opozicija. postoje iznimke. Nisu besplatni lijekovi s takozvane dopunske, B liste. Njih se mora doplaćivati bez obzira na dopunsko. Također, kod stomatologa postoji osnovna košarica usluga koju pokriva dopunsko, a niz usluga se plaća. Primjerice, bijele plombe idu samo do četvorke, a sva protetika za starije od 18 godina se plaća. Prije uvođenja dopunskog osiguranja postojali su samo doprinosi iz plaće. Zdravstvo je svima bilo besplatno. Pacijenti nisu obavezni plaćati dopunsko, ali onda plaćaju 20% iznosa participacije. Uz to, polica dopunskog ne može se uzeti u zadnji tren, u momentu kad nekome zatreba jer počinje vrijediti tek dva tjedna od dana sklapanja ugovora. Dodatni problem koji je nastao unazad par godina zbog novih zakona i pravilnika je da ima puno ljudi koji nemaju ni osnovno zdravstveno osiguranje. Razlog je taj što se najkasnije 30 dana od, recimo, prestanka školovanja ili radnog odnosa, HZZO-u mora prijaviti da osoba više nema osnovu za zdravstveno osiguranje. Mnogi promaše taj period jer ni ne znaju za njega. Tako ostaju bez osnovnog osiguranja i plaćaju u punom opsegu svaku zdravstvenu uslugu. Da bi vjerovali zdravstvu, moramo riješiti nepravilnosti, rekao je tadašnji ministar Andro Vlahušić. Nakon te “reforme” zdravstvo je ostalo, u najboljem slučaju, isto. Nakon Hebranga i Ljubičića, red za provođenje reforme došao je na Darka Milinovića. Najavljivao je uštede i bio protiv većih doprinosa. Problemi su, naravno, ostali. Nakon smjene Rajka Ostojića Ministarstvo zdravstva u SDP-ovoj vladi uzeo je Siniša Varga. Obećao je bolje stanje zdravstva i krenuo reformirati Ostojićevu reformu. U vladi Tima Oreškovića svoju priliku za reforme dobio je Dario Nakić. On je ostao upamćen po tome što je najavio povećanje dopunskog osiguranja, ali o pravoj reformi nije bilo govora.