LOZANČIĆ JE KAP KOJA JE PRELILA ČAŠU

RAT PANTOVČAKA I BANSKIH DVORA I prije napada na Damira Krstičevića i vojsku, odnosi pemijera Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bili su u najmanju ruku zategnuti

Šef Vlade Plenković politički je dominantan u odnosu na predsjednicu države i ta činjenica, koja nije ništa novo u hrvatskoj vlasti, stvara određenu količinu frustracije na Pantovčaku, koja tu i tamo javno erumpira, objašnjava nam složene nijanse odnosa dobro upućeni HDZ-ovac. Razjasnio je uzroke posljednjeg napada šefice države na premijera i njemu bliske ljude nakon dramatičnog požara u Splitu. - Istina je da gospođa Kitarović ima jedan osnovni problem koji se uvijek pojavljuje kad su predsjednik/ca države i predsjednik/ca vlade iz istog političkog spektra. Dva središta moći ideološki i svjetonazorski se često preklapaju. Onda, uvjetno kazano, slabija strana (predsjedničine ovlasti su definirane Ustavom i opsegem su uže od onih koje imaju Vlada i premijer) prolazi kroz različita iskušenja kako bi se snažnije pozicionirala na političkoj sceni - kaže upućeni član HDZ-a. Dio dinamke odnosa Pantovčaka i Banskih dvora uvijek je određen i osobnim relacijama protagnoista na funkcijama šefa države i Vlade. Iz zajedničke povijesti crpe se temelji budućih odnosa. Plenković i Grabar Kitarović počeli su na istome mjestu, u zgradi Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Susrela se tad, pod skutima Mate Granića, moćna gomilica: Milanović, Klisović, Miljenić, Plenki i Kolinda... Svjedoci tog vremena kažu da je Kolinda nešto bolje plivala od Plenkovića. Nekako je tome kumovao, kažu upućeni izvori, dr. Ivo Sanader kad je došao za Granićeva zamjenika u MVP. Buduća predsjednica države progurala se do načelnice odjela, a Plenković je bio na mandatima u Bruxellesu i Parizu. On se držao podalje od centara moći, ali je imao dobre veze u etablišmentu koji je krojio kadrovsku sliku hrvatske diplomacije. Nakon pobjede Sanadera i HDZ-a 2003. Plenković se spominjao kao ozbiljan favorit za ministra europskih integracija. Ipak, izabrana je Kolinda. Onda je, prisjeća se jedan od ljudi bliskih Plenkoviću, počela kružiti priča da je mladi diplomat računao na mjesto glavnog pregovarača za EU. No imenovan je Vladimir Drobnjak, a Plenković je ostao u rovovima hrvatske diplomacije. U svoj ured pokušao ga je 2009. dovesti tada friško izabrani predsjednik dr. Ivo Josipović, ali ga je Plenković odbio. “Mislim da je tad pravilno procijenio”, govori nam političar koji je bio uključen u Josipovićevu izbornu kampanju. “Da je došao u Josipovićev ured, teško bi se oprao kod HDZ-a, a ni ta ekipa gore nije baš bila po njegovu ukusu. Pogotovo najbliže Josipovićeve suradnice koje je angažirao kao savjetnice za vanjsku politiku”. Dakle, Kolinda je uvijek dobivala bolja mjesta, a Plenki je čekao u pozadini svojih pet minuta. A njihovi odnosi, kako to kaže naš izvor, ne bi se mogli opisati kao osobito dobri. - Nema tu ‘ljubavi’ - kratko je opisao naš sugovornik tu kohabitaciju predsjednice i premijera. - Andrej se razvijao kao političar desnog centra u tradiciji europskog konzervativizma, a gospođa Grabar Kitarović je, pogotovo u kampanji za predsjednika RH, koristila najbrutanije metode političkog populizma. Pritom se oslanjala na ljude iz HDZ-a koje Plenković ne može vidjeti i za koje drži da nemaju što činiti u stranci koja želi držati desni centar hrvatskog biračkog tijela objašnjava sugovornik.