NĐEO MIRZA

LIKO PUNO TOGA. NOGOMET, PUTOVANJA, TURNIRI... I NJEGOV HAJDUK!, PRIČAJU TOPALIĆI

znam kako im se odužiti. Iz Sarajeva smo i nećemo ‘folirati’ da smo cijeli život navijači Hajduka, ali vjerujte, Mirza se zaljubio u Hajduk čim je prvi put kročio na Poljud. A i svi mi s njim. Zato smo se sad i učlanili u klub koji je naš sin toliko volio - kaže Samir Topalić i dodaje: - Koliko su oni nama ljubavi i pažnje posvetili u najtežim trenucima, koliko su nam vrata otvorili... Pokazali su da su velik klub i to im nikad nećemo zaboraviti. A Mirza je živio za nogomet, lopta mu je bila sve. I jedva je čekao odlazak u Split. - Spavali smo na stadionu ili išli po turnirima. Na jednom turniru dobio je temperaturu, pao u nesvijest, a pretrage su pokazale sjenu na mozgu. Tek je u Zagrebu dr. Paladino postavio dijagnozu i hitno ga operirao. Nije mogao izvaditi cijeli tumor, Mirza je morao i na kemoterapije... - drhtavim glasom prisjeća se Samir, a na njegove riječi nadovezuje se supruga. - Nažalost, nije mu bilo spasa, borio se dvije godine, iako mu nisu davali ni šest mjeseci života. To je bio naš Mirza, borac, živio je 100 na sat. To dijete nikad nije bilo bolesno, a onda, kao grom iz vedra neba... Topalići su u Split došli prvi put nakon ljeta 2014., zadnjeg koje su proveli s Mirzom. - Obožavao je Split, družio se sa suigračima, na Bačvicama su igrali picigin, kupali se... Kad je bolest već uznapredovala, u jedom od rijetkih trenutaka kad se probudio iz kome, nasmijao mi se i upitao me: ‘Tata, kad ćemo opet u Split?’. Evo, mi smo, nažalost, sad došli bez njega... Ali za njega - drhtavim glasom govori majka držeći Hajdukov dres. - I Mirzino je ime među imenima navijača, čuvat ćemo ga kao uspomenu. Dres će na posebno mjesto, uz Mirzinu fotografiju s terena u dresu Hajduka... - kaže tata.