Ples bolje nego hodanje čuva od demencije

KREATIVNI IZAZOVI Trud uložen u učenje i svladavanje plesnih koraka utjecao je na povećanje dijela mozga za memoriju

Uvježbavanje plesnih koreografija, poput onih za country ili jazz, više pomaže ljudima u starijoj dobi u održavanju mentalnih funkciju i bolje sprečava razvoj demencije od, primjerice, hodanja ili vožnje bicikla. Zaključili su to njemački znanstvenici koji su proučavali utjecaj raznih vrsta kretanja na moždanu aktivnost kod 62 ispitanika prosječne dobi od 68 godina. od gubitka memorije i bolesti poput Alzheimera. Znanstvenici smatraju kako je upravo učenje kreativnih i raznolikih plesnih pokreta spriječilo uobičajeno neurološko propadanje svojstveno za stariju dob. Upravo se to propadanje smatra glavnim “krivcem” za probleme s memorijom u starosti. Naime, nakon 70. čovjek godišnje u prosjeku gubi oko jedan posto moždane mase u području koje kontrolira memoriju, što može izazvati probleme sa zaboravljanjem, ravnotežom, te može voditi i demenciji. No isto tako, ističu neurolozi, hipokampus je jedan od dijelova mozga koji se može oporaviti. Stoga je važno raditi na njegovu očuvanju. - Svi bismo željeli živjeti zdravi i neovisni što je dulje moguće. Ples je pritom snažno oruđe za nove izazove za tijelo i um u starijoj dobi - kaže voditeljica studije dr. Kathrin Rehfeld iz Centra za neurodegenerativne bolesti. Ples je jedna od aktivnosti koje se svakako preporučuju, ali ne zanemarujte tjelesnu aktivnost općenito. - Ova studija ne može potvrditi kako ples sprečava demenciju, ali pokazuje kako je fizička aktivnost jedna od najboljih stvari kojima možete prevenirati razvoj bolesti - ističe dr. Louise Walker iz američkog društva Alzheimer. Nažalost, promjene i propadanje moždanog tkiva uglavnom se ne mogu izbjeći, kao što još nije izumljen lijek za Azheimerovu bolest koja u cijelome svijetu polako poprima razmjere epidemije. U Hrvatskoj, primjerice, gotovo svaki osmi stanovnik obolijeva od ove teške neurodegenerativne bolesti o kojoj se još ne govori dovoljno, a pacijenti i njihove obitelji ne uspijevaju dobiti svu potrebnu podršku. Stoga je još važnije raditi na prevenciji te se pokušati što više baviti svim onim stvarima koje vas vesele i ispunjavaju.