ST TREBA DOŽIVJETI ENU, A NE KAZNU

MISAO VODILJA Ne prljajmo sadašnjost i budućnost prljavim rubljem prošlosti. Tako udišemo plijesan i ne možemo biti zdravi, poručuje Mira Perić Kraljik PASNIJA. ON NAS MRCVARI I NE DA NAM DALJE. ZATO SNAGU TRAŽIM U LJUBAVI I DOBROTI’

Ne doživljavam sebe kao žrtvu bolesti, nego kao osobu koja je imala složeniju fazu u životu i iz toga izvukla najbolje. To je moja staza, puteljak, a možda gradim cestu ili autoput, kaže Mira Perić Kraljik (56), prvakinja drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i profesorica na osječkom Fakultetu za odgojno obrazovne znanosti. U svakoj bolesti ili životnom problemu ima simbolike, samo je treba točno protumačiti, dodaje. - Iz prošlosti vadimo lijepa sjećanja. Ne prljajmo sadašnjost i budućnost prljavim rubljem prošlosti jer tako udišemo plijesan i ne možemo biti zdravi poručuje Mira, kojoj je prije pet godina dijagnosticiran karicinom jajovoda, rijedak oblik tumora koji se teško otkriva i sustavno liječi. Odlučna da i tu ulogu, silom nametnutu, odigra kako najbolje zna i umije, otkrila je svoju novu snagu, novu sebe. Prolazeći kemoterapije mijenjala je svoj život, puno čitala o bolesti, educirala se, duhovno se razvijala, otkrivala nov način prehrane, istodobno nastojala biti akivna u svim sferama života. - Željela sam saznati sve o neprijatelju s kojim se borim. Bila sam svjesna situacije, ali sam željela izgraditi svoj put. Kako borba s ‘bezglavim neprijateljem’ uglavnom nema pravila, važno je izgraditi svoj put. Moj put ne mora pomoći drugima jer, ponavljam, nema pravila. Od te bezglave bolesti može se razboljeti dijete, netko tko je živio zdravo i bavio se sportom. Jedno vrijeme sam imala silnu potrebu analizirati svoj život kako bih mogla pomoći drugima, ali nisam zdravstveni prorok, ne usudim se to biti. Jedino što sam naučila je da treba biti hrabar, odbaciti taj strah i jako se zavoljeti - kaže i nastavlja: - Nemam konkretan recept. Ovo je samo moja priča. Nadam s kojim se boriš - priča Mira koja smatra da svaku bolest trebamo doživjeti kao opomenu, a ne kao kaznu. - Ako smo u miru sa sobom, onda smo obično u ljubavi s drugim ljudima. Volim ljude, ali i svoju samoću. U samoći se osnažim. I dalje znam biti četiri-u-jedan tijekom dana, to znači i sunčano, i kišovito, i maglovito i vjetrovito, a da se opet navečer, prije spavanja, najiskrenije zahvalim na svemu doživljenom. Osvješćenije doživljavam svaki trenutak. Trudim se ne biti emotivno preosjetljiva. Riječi poput hvala, oprosti, žao mi je ili volim te često upotrebljavam. Lakše prihvaćam i svoje i tuđe pogreške. Osjećaji suosjećanja su prisutni i snažni. Hrabro i odlučno znam napustiti situaciju koja mi se ne sviđa, a da pri tome uopće ne moram gunđati ili opsovati - priča Mira koja ne skriva da u životu ima snažne motivatore, a to su njezina dva životna Oscara, kći Nina i sin Karlo.