Isica nego dječja atomskim uloškom

BEZ PANIKE Ako se svod dječjeg stopala ne uzdigne do 5. ili 6. godine, tek tad govorimo o ravnom stopalu, koje treba ispraviti

Najbolja obuća za pravilan razvoj dječjeg stopala su “bose noge”, savjetuje prim.dr. sc. Tomislav Đapić, ortoped s užom specijalnošću iz dječje ortopedije na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb. I za dijete koje uči hodati preporučljivo je da što više bude boso i igra se boso. No kako to nije moguće u većem dijelu godine u našem podneblju, djeci možemo kupiti prvu obuću i prije nego što potpuno prohodaju. - No ona ne smije biti premala, niti prevelika, kao ni prekruta. Važno je i da potplata nije glatka, te da se dijete ne poslizne kada počinje s hodanjem - upozorava dr. Đapić. Pritom nema dokaza da uložak ili anatomska potplata pridonose boljem razvoju stopala, pa u ranoj dobi ne bismo trebali inzistirati na takvim cipelicama. Štoviše, dio stručnjaka smatra kako anatomski uložak koji dijete nosi prerano može dovesti do toga da se slabije razvijaju mišići, vezivno tkivo i kosti stopala, jer uložak pruža potporu zbog koje se oni prirodno ne istežu. Zato se cipelice s ortopedskim uloškom ne kupuju prije treće godine djetetova života. - Ako se odlučimo na obuću s uloškom, važno je da on nije pretvrd, jer se tako smanjuje funkcija stopala, koje je u osnovi elastična opruga s tri uporišne točke. Najpogodnija obuća su dobre udobne tenisice, jer one pridonose elastičnoj i odraznoj funkciji stopala - ističe dr. Đapić i dodaje da je općenito ključna pretpostavka za normalan rast i razvoj dječjeg stopala odsutnost drugih bolesti i oštećenja. - Neurorizična djeca s oštećenjima mozga, koja će vjerojatno razviti cerebralnu paralizu, ili djeca s mogućim neurološkim bolestima puno češće razvijaju značajna iskrivljenja stopala, odnosno deformacije. Važan je posebno prvi trimestar trudnoće, kad se formira osnovica stopala i vezivni zameci kostiju stopala. Ukoliko u tom periodu između stražnjih kostiju stopala ne dođe do potpunog odvajanja i zaostaju vezivni tračci, kasnije, u periodu od 5. do 12. godine, ti vezivni tračci postaju hrskavični, pa zatim koštani mostići, što izaziva teži oblik ravnih i bolnih stopala. Koštani mostići (lat. sinostoze) su na sreću rijetki, a obično se razvijaju između petne i čunaste kosti i petne i gležanjske kosti - pojašnjava dr. Đapić. Uglavnom, do 5. ili 6. godine djeteta ne treba previše brinuti ako zaključimo da dijete ima ravna stopala. Naime, s ravnim stopalima se rađamo - čine ih mekani masni jastučići koji štite nerazvijenu strukturu kostiju, vezivnih tkiva i mišića. Uzdizanje svoda događa se paralelno s njihovim jačanjem i razvojem i tek ako se ne uzdigne do 5. ili 6. godine, možemo govoriti o ravnom stopalu kao problemu koji bi trebalo pokušati ispraviti. - Iako postoje posebne vježbe za stopala, nije dokazana njihova učinkovitost. Najbolje vježbe uvijek su boso stopalo, kroz igru. I sportovi gdje su djeca bosa, što su uglavnom istočnjački borilački sportovi, pridonose motoričkom razvoju djece, jer je stopalo i važan osjetilni organ - dodaje ortoped. Ukoliko se dijete često igra boso, a kad to vremenske prilike dozvoljavaju i hoda boso, pa i po neravnom terenu, to su dobre pretpostavke za razvoj stopala. - S druge strane, ako dijete hoda na prstima, žali se na bolove u stopalima, nepravilno troši obuću, ima poteškoće u hodu stepenicama, te prilikom izvođenja čučnja, svakako se treba javiti dječjem ortopedu - upozorava dr. Đapić.