NAKON RAKA MOZGA GLAZBA ME OŽIVILA

ČUDO Ivanu Papišti paralizirana je lijeva strana tijela. To ga nije spriječilo da svira dvadesetak instrumenata i prođe u polufinale Supertalenta

Talentirani glazbenik iz Zaboka, Ivan Papišta, (39) osim što je svirkom na saksofonu oduševio žiri i gledatelje “Supertalenta”, svojom životnom pričom dokazuje da super junaci žive među nama, a ne samo u stripovima i filmovima. Nastupom pred žirijem i publikom htio se odužiti glazbi koja ga je vratila u život, jer je vrlo mlad, sa samo 19 godina, kod liječnika nakon pregleda otkrio da boluje od tumora na mozgu. sve će biti dobro. Prošle su dvije godine te su se pojavili isti simptomi. Opet sam operiran, a posljedica operacija mi je oduzetost cijele lijeve strane, pogotovo sam ostao bez pokreta u lijevom stopalu - govori Ivan koji je u teškoj životnoj situaciji našao i novi poziv, a trenutačno svira s rock bandom “Old school ‘60 & ‘70” na bas gitari, te kao ulični svirač. - Svaki nastup koji imam, trudim se dati sve od sebe, tako je bilo i u Supertalentu. Dajem cijelu dušu. Zatvorim oči i pokušavam se isključiti od svijeta. Napravim oko sebe kulu da me može ponijeti soul. Na nastupu nisam imao tremu uopće. Najviše mi je bilo stalo do mišljenja Martine Tomčić i Davora Bilmana. Baš mi je bilo drago što je ona prva komentirala moj nastup - kaže Ivan koji iza sebe ima vatrene navijače: suprugu Tamaru (37), sinove Lovru (9) i Jakova (7) te kćerkicu Evu (2). Ivan je zahvalan što je glazba uz njegovu obitelj i prijatelje opet zauzela važno mjesto u njegovom životu, jer dugo nije bila njegov prioritet. - Sviram preko dvadesetak instrumenata. Gitaru, ukulele, sve tamburaške instrumente, klarinet, neke egzotične frule, ali svakako mi je najdraži instrument saksofon. Sviram i razne udaraljke, kao npr. bongosi, kahun, bubnjevi i slično – kaže Ivan koji ne može zamisliti život bez glazbe. - Zapravo sam njen dužnik, jer me vratila u život nakon bolesti. Kad sam bio mlađi nisam imao sreće. U jednom tjednu mi se dogodila “to be or not to be“situacija. Imao sam dogovor s dirigentom da budem primljen na školovanje u Vatroslav Lisinski, ali dragi Bog nije tako htio. Bio je rat, baš nam je trebalo novca i nekoliko dana prije intervjua dobio sam posao kuhara i morao sam zaboraviti na školovanje. Kasnije sam radio i nisam stigao. Valjda je tako trebalo biti. Morao sam, na žalost oboljeti da si oslobodim vrijeme i da napokon radim ono što volim. Što reći ,nego život - kaže glazbenik koji je strastveni sakupljač instrumenata. Iako ga mnogi kao vide junaka, nakon showa ga više gledaju kao zvijezdu.