OSLJEDNJI TESARI, DITI POSLIJE NAS?’

- Mladi u radu s drvetom ne vide ništa zanimljivo, tesarstvo ih jednostavno ne privlači, a tesar je traženo zanimanje - priča nam Damjanović. Plaće tesara, dodaje, nisu prevelike, ali kako je riječ o traženom zanimanju, radeći taj posao može se pristojno zaraditi. Bez tesara se, kažu nam učenici, ne može sagraditi kuća. Uz nastavu, učenici trogodišnjeg programa srednjoškolskog obrazovanja svaki drugi tjedan imaju obvezatnu praksu. - Ljudi misle kako je naše zanimanje opasno. U školi su nas naučili kako da budemo oprezni i do sada se ni jedanput nismo ozlijedili - objašnjava nam Damjanović. - Prvu i drugu godinu ne puštamo ih da samostalno rade na strojevima, a prije nego što išta počnu raditi moraju položiti zaštitu na radu - rekao nam je Vinko Ostojić, stručni suradnik koji budućim tesarima u školi drži praktičnu nastavu. - Četiri dana rade kod poslodavca, a jedan dan praksu imaju u školi objašnjava nam Ostojić. Kako bi učenici naučili cijeniti svoj rad, škola je osmislila projekt “Budućnost je u mojim rukama”. - S ciljem da nabavimo više materijala i da nam učenici na praksi rade korisne stvari, prijavili smo projekt na natječaj za financiranje Grada Zagreba. Uredit ćemo dnevni boravak u školi. Učenici će sami napraviti stolove i stolce koje će kasnije koristiti. Naši tesari u tome će imati glavnu riječ, a pomagat će im keramičari i naši ostali učenici - ispričala nam je Silvia Vladić Vrban, profesorica hrvatskog i voditeljica projekta. Ostojić ističe kako im je problem manjak učenika. - Svi kukaju kako nedostaje tesara, a nitko ništa ne poduzima - poručuje voditelj prakse. Dodaje kako je problem i činjenica da mnogo njegovih učenika nakon školovanja odlazi u inozemstvo. - Ako nađem dobar posao, ostat ću u Hrvatskoj - zaključio je Pavlek.