Heljda pomaže kod reumatizma

UZGOJITE JE U VRTU Brašno od heljde ne sadrži gluten, a čaj poboljšava cirkulaciju

Osim što je u mnogim krajevima heljda tradicionalni prilog uz pečenu gusku ili patku, riječ je i o vrlo ljekovitoj biljci. Heljda (Fagopyrum esculentum) je porijeklom iz Azije, odakle je u Europu stigla već u ranom srednjem vijeku. Ovdje se zbog malih zahtjeva i relativno lakog uzgoja mnogo sijala. Danas se na veliko uzgaja još samo na području bivšeg SSSR-a, u Sloveniji i Međimurju. Sjeme heljde može se nabaviti i za uzgoj u kućnim vrtovima. Heljda je jednogodišnja biljka, malih bijelih cvjetova, iz kojih poslije oprašivanja nstaje devet smeđih, trokutastih orašćića. Dobro uspijeva na ne previše vlažnim terenima, primjerice livadama i pašnjacima. Odgovaraju joj nešto siromašnija i kiselkastija tla s visokim postotkom pijeska. Zadovoljava se malim količinama hranjivih tvari u tlu. Prije uzgoja heljde tlo treba dobro razrahliti te štedljivo dodati organskog gnojiva. Sjemenke heljde pripremaju se kao kaša, a čaj se kuha od osušenih zelenih dijelova biljke koji se ubiru u vrijeme cvatnje. Heljdin čaj pomaže kod bolesti krvnih žila (proširenje vena, pucanje kapilara i razna krvarenja kapilara), slabog pamćenja, reumatizma, visokog tlaka, glaukoma i dijabetesa. Za takvo djelovanje zaslućni su flavonoidi iz heljde koji djeluju na kapilare tako da smanjuju krhkost i jačaju ih. Ujedno štite od stvaranja edema, a subjektivne tegobe kao što su bolovi, grčevi i otežale noge lakše se podnose. Prilikom pripreme čaja uzmemo jednu do dvije čajne žličice smrvljenih zelenih dijelova heljde, prelijemo šalicom vruće vode, ostavimo da odstoji deset minuta i procijedi. Prema želji zasladimo medom. Učinak nije vidljiv odmah, nego tek nakon nekoliko tjedana. Najbolje je piti tri, četiri šalice heljdinog čaja na dan tijekom šest do osam tjedana. Brašno dobiveno od sjemenki heljde koristi se za pravljenje palačinki, lepinja i heljdine kaše. Odlična je hrana za one koji ne podnose žitarice (celiakija).