Nisam dostigao šarm svog oca
NOVI PROJEKT Legenda našeg televizijskog novinarstva napravio je serijal ‘Tada&Sada’ i govori kako je živio u Jugoslaviji uz oca diplomata i o 25 godina braka s Anom
U Hrvatskoj se žustro debatira o dobrim i lošim stranama života u Jugoslaviji.
Goran Milić (71) jedan je od rijetkih aktivnih televizijskih novinara koji je u serijalu “Tada&Sada” u koprodukciji HRT-a, FOTOARtT-a i Al Jazeere Balkans napravio realnu usporedbu života danas i nekad, čije emitiranje počinje na HRT-u 27. studenoga, a 7. prosinca na Al Jazeeri Balkans.
Što je ono što biste iz serijala izdvojili kao najzanimljivije? Ili najdojmljivije?
Kad sam pregledao četiri jednosatne emisije, najzanimljiviji mi je prikaz vremena od 1945. do 1965. godine, kad se istinski loše živjelo, a Partija totalitarno vladala. I onda taj nagli preokret 1965.-1966., kad se otvaraju granice, počinje privredna reforma, otvara Jadranska magistrala, dolaze strani turisti, naši građani imaju pravo na devize, smijenjuje se Aleksandar Ranković, tisak počinje s kritikom društvenih pojava... Gledateljima će možda najzanimljivije biti usporedbe hrvatskog sporta u Jugoslaviji sa sadašnjim rezultatima u samostalnoj Hrvatskoj, ali i položaj vjere, katoličke, pravoslavne i islama onda i danas. Nisu izostavljeni Bleiburg, Hrvatsko proljeće, politički zatvorenici, kao ni LGBT populacija. Turizam tada i sada. Televizija. Položaj radnika, političara, boraca NOB-a, ali i onih u Domovinskom ratu...
Većina ljudi složit će da je u Jugoslaviji radnik puno bolje živio. Postoji li u serijalu crta vaše osobne nostalgičnosti prema toj nekadašnjoj sigurnosti življenja?
Ja spadam u one koji misle da je danas svakako puno bolje, ali i puno teže. Tu rečenicu je umjesto mene u serijalu izgovorio Mladen Vedriš. Moj je izazov raditi više, bolje, jeftinije, uz veću gledanost. Taj kriterij kapitalizma mi se sviđa jer je mjerljiv. Ono što mi je manje prihvatljivo to je današnji princip da VKV radnik ima i 15 puta manju plaću od menadžera. A menadžer ima još i beneficije, dok radnik mora sve platiti.
Kako se nosite s današnjim životnim pričama? Koliko vas emotivno pogode deložacije, kopanja po kontejnerima, glad?
U komunizmu je riječ glad bila u medijima zabranjena do Titove smrti. A bilo je gladi. Mnogo razmišljam o tome te mislim da država ima i novca i instrumenata da razdvoji istinski gladne i potrebite, nemoćne i bolesne od uzurpatora socijalne pomoći. Ako doživim, novi izazov će mi biti napraviti serijal o pravim razmjerima siromaštva u Hrvatskoj te kroz razna mišljenja predložiti razumno rješenje problema.