SKLADAN BRAK ZA SUPRUGU ANU KAŽE DA BRINE O DJECI, DOBRO KUHA I DA JE DUHOVITA Mnogi novinari u vašim godinama i s vašim iskustvom

Po čemu pamtite prve poslove? Jesu li bili početnički, novinarski ili oni preko student-servisa koje niste mogli birati?

Diplomirao sam pravo i nisam mislio da ću biti TV reporter. Ni nakon odsluženja vojske to mi nije bilo ni u primisli. Otišao sam na godinu dana u London učiti engleski i raditi kod jednog antikvara kao nosač namještaja i vozač kamioneta. U mladosti sam zarađivao za džeparac, i više od toga, kao prevoditelj krimi-romana s francuskog i španjolskog te davao privatne sate iz ta dva jezika. U Beogradu sam diplomate poučavao srpsko-hrvatskom. Samo sam u Engleskoj radio fizički posao, nosio teški namještaj na šesti kat bez lifta.

Uz oca ambasadora proputovali ste svijet, naučili jezike. Koje zemlje, koje ljude, koje situacije pamtite?

U posljednje vrijeme uspoređujem koliko su Urugvaj i Argentina bili ispred Hrvatske i Jugoslavije sredinom 60-ih. Danas srećem po Zagrebu neke mlade ljude, dalekog hrvatskog podrijetla, koji su se zauvijek preselili iz Buenos Airesa, Cordobe ili Rosaria u Zagreb kako bi ovdje radili za 7000 kuna i bili presretni. Kako se to promijenilo! No države znaju i propasti ako su neumjereno rastrošne, dezorganizirane, lopovske... Jesu li vam kao djetetu teško padala preseljenja? S ocem sam putovao u Strasbourg, kao osnovac, i u Urugvaj, između mature i fakulteta. To je bilo do 1965., kad moji vršnjaci nisu mogli prelaziti granice, pa je tad to bilo privlačnije. Volio sam preseljenja. Volim ih i danas u ovim godinama. Koliko su vam diplomacija i taktičnost (što je vaš otac morao imati i prenio na vas) pomogle u ‘izvlačenju odgovora’ iz sugovornika? Otac mi je bio veliki uzor, ali nikad nisam dostigao njegov šarm. Rođen je u Slanom kraj Dubrovnika i jedan je od dvojice Slanjana koji su prije Drugog svjetskog rata završili fakultet. Koga pamtite? Kojim se intervjuima ponosite? Razgovori koje pamtim uglavnom nisu zabilježeni na kameri. Što je vašem ocu bilo najvažnije usaditi Vam? Na kojim je vrijednostima inzistirao? Govorio je: ‘Ne boj se, ne možemo propasti ako imamo znanja koja vrijede. Ne klanjaj se a priori autoritetima, cijeni njihov rad, ali ne idealiziraj ih, i oni su samo ljudi. Zašto dva auta, zašto dva stana, zašto više od četiri, pet odijela? Kad ti govori netko za koga misliš da nije u pravu, poslušaj do kraja i traži razloge za njegove stavove’. Što ste Vi od toga prenijeli na sina Marka? Pričao sam mu to što mi je govorio moj otac. I Vaša supruga Ana urednica je na HRT-u. Kako izgleda Vaš brak? Običan ili se posao donosi doma pa se sve vrti oko novinarstva? Dobro ste me podsjetili. U prosincu slavimo 25 godina lijepog i skladnog braka. Što najviše volite kod Ane? Koje njezine vrline ističete? Duhovita je. Lijepo pjeva. Dobro kuha. Jako se brine o djeci. Ima veliku posloženu obitelj, četiri sestre s mnogo djece. I uz nju sam naučio voljeti pse. Kad se osvrnete unatrag, jeste li zadovoljni? Imate zavidnu karijeru, skladnu obitelj... Nedostaje li što u Vašem životu? Išao bih do Buenos Airesa na dva, tri tjedna, ali mi je zlo od presjedanja po zračnim lukama, pretresa, skidanja cipela i remena, leta od 17 sati u zbijenim sjedalima.

osjećaju se ‘izraubanima’. Zapravo im ne pada na pamet raditi nešto i u mirovini. Što Vas vuče naprijed?

A što bi radio umirovljenik? Ćaskao u kvartovskom kafiću s istim ljudima o istome? Ovako, malo se potrudiš, pa te umjesto troje vršnjaka u bircu sluša pola milijuna.

Pretpostavljam da ipak ne radite ‘full’ tempom, da ostaje vremena i za neka zadovoljstva, hobije. Što volite raditi, čime se baviti kad ste slobodni?

Idem nekim dečkima koji rade film o ljudskim pravima i slobodama u aranžmanu neke njemačke fundacije dati mišljenje za njihov uradak. Malo u montažu da pregledam finaliziranje posljednje emisije ‘Tada&Sada’ u Hrvatskoj. Onda idem na kavu s redateljem Ademirom Kenovićem, pa ću pogledati novi film ‘Žaba’ rađen po predstavi koju jako volim. U međuvremenu mi se javljaju ljudi koje sam zamolio da mi pričaju o ‘Tada&Sada’ u Bosni i Hercegovini, koja je imala različito iskustvo od Hrvatske. Zanimljivo, još nitko, ni u Hrvatskoj ni u BiH, nije odbio razgovor na tu temu. Volim gledati utakmice uz odličnu pizzu koju mi donesu u stan.