U istom smo krevetu, ali muž leži u Sloveniji, a ja u Hrvatskoj

Ani Kunčić (52) iz Razkrižja granica dijeli bračnu postelju

‘Odakle si?’, pitao me stari. ‘Iz Zagreba’, odgovorim. Potom mi se nastavio obraćati još sigurno minutu i pol, a da nisam razumjela ni jednu riječ. ‘Ma pusti, to ti je praslovenski’, objasnio mi je domaćin Zoran Ožbolt (51). Dočekao nas je u Prezidu, malome mjestu koje se graniči sa Slovenijom, a spada u općinu Čabar, jedno od najpustijih mjesta u kojima sam u zadnje vrijeme bila. A bila sam u mnogim zaboravljenim dijelovima Hrvatske. U rijeku Čabranku, koja predstavlja prirodnu granicu između Čabra i Slovenije, kroz prozor promatram kako se slijeva kiša. Satima ni jednog prolaznika, a poneki bi auto prošao tek tu i tamo. Stari se opet oglasio. Gledali smo ga jednako upitno. Zoran je potom sve objasnio. - Mi Čabrani među sobom govorimo starom slovenščinom. Riječ je o skupini narječja koja su se oblikovala još u 8. stoljeću. To je zaboravljeni jezik te se više gotovo i ne koristi, ali mi smo ga zadržali.

NI SLOVENCI IH NE RAZUMIJU

U većem dijelu Slovenije nitko nas ne razumije. U Ljubljani nas, primjerice, gledaju baš kao što ste nas gledali i vi maloprije - smije se Ožbolt, koji se rodio u Sloveniji, kao i ostatak čabranskog stanovništva, odnosno oko 4500 ljudi. - Nekad je ginokolog dolazio iz slovenske Postojne jer ga ovdje nije bilo. Žene su odlazile rađati u slovensku bolnicu. I danas svi idemo slovenskim liječnicima - objasnio je Zoran. Hrvatska i Slovenija graniče se u dužini od 667,8 kilometara. Dio tog puta, od krajnjeg sjeverozapadnog dijela Gorskog kotara pa do Međimurja na sjeveru naše zemlje, obišli smo upravo kako bismo vidjeli tu isprepletenost dva naroda. Otkrili smo da Hrvati koji žive uz granicu svakodnevno zahvaljuju Bogu na Sloveniji. Čabrani su pravi primjer. Općina je nekad imala ugostiteljske obrte, pilanu, tesaru, pansione i tvornice Goranprodukta. Danas nema ničega. Nema proizvodnje, tvrdi Ožbolt, a i poljoprivreda je ugašena. - Putujemo u Ljubljanu u šoping jer je bolja ponuda, djecu upisujemo na slovenske fakultete jer su besplatni, a radimo u Sloveniji jer ovdje ne možemo naći posao. Potpuno smo ovisni o njima - otkrio je Ožbolt.