MOJA STARA PU IMAMO 300 M

LJUBAV Počela sam pucati u školi s ostalim curama. Sve su odustale osim mene. I nakon 18 godina imam istog trenera, Hrvoja Šašeka, kaže streljačica Ana Kobilšek

Omalena dvorana u centru Zagreba. Tišina da se ni muha ne čuje. Puška teška četiri i pol kilograma. Deset metara dalje stoji meta, a krug koji treba pogoditi samo je pola milimetra. Nevidljiv i sokolu, a kamoli čovjeku. - Trebala bih pogoditi 40 puta u taj mali krug. Tako izgleda trening Ane Kobilšek (29), zagrebačke streljačice, koja je u karijeri osvojila više od 300 medalja. Bila je prvakinja Hrvatske u gađanju zračnom puškom, sudionica Europskog prvenstva. I svih 18 godina ima istog trenera Hrvoja Šašeka. - Medalje? Ma ni ne znam kamo ću sa svim tim gvožđem - kaže kroz smijeh Ana i prisjeća se početaka. - U osnovnu školu, kad sam bila šesti razred, došao je Hrvoje i podijelio letke. Na njima su pozivali zainteresirane za upis u streljaštvo. Izgledalo je vrlo zanimljivo, svima nam je bilo cool, a još veća fora je bila što je odmah do škole u Voltinom bila streljana. Kre- nulo je nas 30-40 iz škole, a na kraju sam ostala samo ja. Olimpijski pobjednici u trapu Josip Glasnović i Giovanni Cernogoraz bave se i lovom, pa srne, zečevi i ostala divljač protiv njih imaju vrlo male izglede. A Ana?

Ma kakav lov?! Trap je pucanje pravom pušketinom. Njom nešto možete i ubiti, ovo moje je zračna puška, a lov me ne zanima. Inače pucam puškom starom 20 godina. I sve medalje sam s njom osvojila kaže Ana. Diplomirana je novinarka, radila je i na jednoj radijskoj postaji. - Financijski mi se nije isplatilo, pa sam odustala. No nije prestala pisati. S Borisom Balentom i Hrvojem Šaškom autorica je knjige “Psihološka znanja i alati u sportskoj praksi”. - Knjiga smo završili u rekordnom roku, za sedam mjeseci. Pisali smo svi pomalo i već razmišljamo o novom naslovu - ‘Priručnik za sportaše’. Ana piše o psihologiji jer je u njenom sportu to najvažnije. Psiha i koncentracija. - Istraživanja su pokazala da je streljaštvo psihički jedan od najtežih sportova. Na natjecanjima mora biti potpuna tišina, mobiteli se gase - kaže Ana. Tako je bilo nekad. Sad su nova pravila. - Uveli su da se tijekom natjecanja pušta glazba. Kakva? MTV hitovi, gazbena tema iz filmova o Jamesu Bondu i slično. Puno mi je bolje kad je neka pjesma koju ne znam jer onda ne pjevušim u sebi. Ali sviđa mi se novo pravilo. Bolje mi je kad tijekom natjecanja ne čujem onaj sitni žamor, škripu... Mnoge djevojke pucaju s čepićima u ušima, ali ja ih ne nosim - zaključuje Ana Kobilšek.