Čekajući presudu u haškom uzništvu, Praljak je često čitao Shakespeareov sonet: ‘Umoran vapijem ja za smrću trajno, kad vidim pravu zaslugu u bijedi...

Nemojte nositi nikamo čašu iz koje je nešto popio, zadnje je što se čulo prije spuštanja zavjese. Ubrzo je stigla Hitna pomoć, a nešto kasnije i helikopter, koji ga je u kritičnom stanju prebacio u bolnicu. Liječnici su ga reanimirali i pokušavali su sve da ga spase. Nažalost, nisu uspjeli.

TRETIRALI SU GA KAO GOSPODINA

U razgovoru s ljudima koji su bili u kontaktu s pokojnim Praljkom spominje se njegova razočaranost situacijom u kojoj se našao. Oni ne tvrde da je bio depresivan, ali svakako nije bio najbolje raspoložen. To nije posebno čudno s obzirom na okolnosti. Portal Hrvatskog narodnog vijeća, prije presude, objavio je da je pokojni Praljak često čitao Shakespearove sonete. Jednom, pod naslovom “Umoran vapim ja za smrću trajno”, često se vraćao. “Umoran vapim ja za smrću trajno, Kad vidim prâvû Zaslugu u bijedi, I jadno Ništa odjevèno sjajno, I čistu Vjernost čija riječ ne vrijedi, I zlatnu čast na krîvo dátu mjesto, I djevičànsku čednost kao drolju, I Savršenstvo ukaljano često, I Moć što Slabost uzima joj volju, I Znanje što mu Vlasti vežu usta, I Ludost koja nadzirat Um zna, I Iskrenost što tek je Glupost pûsta, I Dòbro što je rob u službi Zla: Umoran rado ù smrt bih i tamu, Kad ljubav ne bih tim pustio samu.” No, uvijek je pokazivao iskrenu skrb za prijatelje koji su kontaktirali s njim. Bio je jako brižan. Volio je svoje prijatelje i to im je otvoreno davao do znanja. Jedan od bivših uznika Haškog suda kaže da je Praljak, ako je želio doći do otrova, to mogao učiniti vrlo lako.

NETKO MU JE SVJESNO POMOGAO

- Zatvorenike Haškog suda nitko tamo ne tretira kao kriminalce, kao nekoga prema kome treba biti nasilan i strog. Većina nas smo generali, pa nas se tako i tretira. On je u Haagu bio gospodin i prema njemu su se tako odnosili. Ako je želio doći do otrova, mogao je to učiniti vrlo lako. Bez obzira na vjeru, nacionalnost i strane na kojima smo bili u ratu, u Haagu smo bili samo profesionalci. Tu rat prestaje, tu smo vojnici - prepričao nam je bivši zatvorenik koji je u Haagu proveo nekoliko godina. - Ipak smo mi Balkanci, pa ćemo se snaći i međusobno si pomoći. Generalu Praljku otrov je nabavio ili netko od drugih kolega generala, koji su već osuđeni i odslužuju pravomoćnu kaznu zatvora, pa su kontrole nad njima i manje, ili netko od stražara, što je i vjerojatnije. Stražari tamo baš nisu bajno plaćeni, ne znaju ni dokle će zapravo još uopće imati posao, i uvijek su rado za neki novčani dar nabavljali nam stvari koje smo željeli i donosili nam u kaznionice - tvrdi naš sugovornik. Pregledi su, dok je on bio tamo, u ćelijama bili rijetki i obično najavljeni.

ZAKAZALO JE OSIGURANJE

- Netko mu je svjesno pomogao i uslišao mu molbu. Trebalo je i točno znati koji otrov i gdje nabaviti. Netko mu je ispunio posljednju želju, uvjeren sam da je to netko od osoblja Haškog suda - misli naš sugovornik. Kaže da kontrole pri posjetima nisu bile rigorozne. Točno je da obitelj ili prijatelji nisu mogli ulaziti s torbama, to su mogli samo odvjetnici, ali bočicu otrova moglo se unijeti. No tad bi posjetitelj riskirao veliku kaznu, a pritvorenik samicu. - To Praljak sigurno nije riskirao, pa sam i dalje uvjeren da mu je otrov pribavio i u posljednji tren u ruke dao netko od zaposlenika suda - kaže bivši haški zatvorenik. Da se nije postupalo po sigurnosnoj proceduri smatra stručnjak za sigurnost Mate Laušić. On je bio svjedok u postupku protiv Gotovine, Markača i Čermaka. U Haagu je bio 15-ak puta i jako dobro poznaje njihov sigurnosni sustav. Kako suđenje traje 13 godina, sve je bilo opuštenije. Pritvorska jedinica nalazi se u Scheveningenu i optuženici se iz nje dovoze u sud. U pritvorskoj jedinici pritvorenici dobivaju odjeću u kojoj će ići na sud. Nije izvršena “sterilizacija”, pregled nije napravljen. Upitno je koju je supstanciju Slobodan Praljak popio. Moguće je da je uzeo neko sredstvo za čišćenje sanitarnih prostorija, koje često imaju i toksična svojstva, ili je sam napravio neki pripravak - smatra Laušić.

KRIVA OPUŠTENIJA ATMOSFERA

- Da je stražar bio u neposrednoj blizini, kao što je bio njegov kolega kad je sud obrazlagao presudu Jadranku Prliću, uočio bi na vrijeme kako Praljak poseže rukom u džep i spriječio bi ga. No on je bio zaklonjen od Prlića i uopće nije vidio što se događa - kaže Laušić. S njim se slaže i umirovljeni krim-inspektor Branko Lazarević, također haški svjedok. Lazarević je uspio u Haški sud unijeti krhotine bombe. - Kad sam ja mogao donijeti bombu u sudnicu, kako onda Praljak ne bi mogao unijeti par kapi nekog otrova? A i da ga je stražar pratio, morao je vidjeti da poseže za nekom drugom čašom i mogao je reagirati odmah i tako ga spriječiti da supstanciju popije do kraja kaže Lazarević. Pero Kovačević, pravnik iz Zagreba, koji je pomagao obrani Praljka u žalbenom postupku, jedini je pravni ekspert suda u Haagu za nacionalno zakonodavstvo. Bezbroj puta je bio i u pritvoru u Scheveningenu, ali i zgradi suda ili kao svjedok ili kao dio obrane generala Ivana Čermaka. - Apsolutne sigurnosti nema, ali kontrole su svaki put kad sam bio bile rigorozne. I pri dolasku u pritvor i na sud prolazili smo pretrese, sve se moralo izvaditi. A onda još proći detektore. Pritvorenici su također bili pregledavani prije odlaska na sud i ne vjerujem da je mogao Praljak ponijeti otrov sa sobom. Lakši prolazak na sud imali su samo oni akreditirani. Možda je lošijoj sigurnosti uzrok što je danas zadnji dan rada suda - kaže Kovačević. Za Praljka kaže da je častan čovjek i da nije mogao podnijeti teret da je zločinac.