Žalbeno vijeće: ‘Znali su za brojn

Vijeće je objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva, no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova obrane, “i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH”. Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske, kao i stanje okupacije, odbacujući žalbe obrane, te da je rušenje Starog mosta u Mostaru bilo vojno opravdano prihvaćajući žalbe obrane. Žalbeno vijeće odbilo je većinu žalbenih osnova obrana šestorice Hrvata, a uvažilo nekoliko, zbog kojih ih je, primjerice, oslobodilo krivnje za pojedina ubojstva i razaranja te za neka saznanja o zlostavljanjima i zatočenjima. u Gornjem Vakufu i Jablanici 1993., o deložiranju muslimanskog stanovništva 1993. u Čapljini, o granatiranju i napadima na članove međunarodnih organizacija, kao i o lošim životnim uvjetima muslimanskog stanovništva u istočnome Mostaru. Znao je da muslimani u zatvorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli i na Heliodromu nisu držani u humanim uvjetima. Pored toga, nije ulagao ozbiljnije napore da se stane na kraj činjenju zločina, iako je imao ovlasti i to mu je bila dužnost. Za Slobodana Praljka Vijeće smatra da je kriv jer je rukovodio vojnim operacijama, onemogućio međunarodnim promatračima pristup selima Sovići i Doljani, te potom koordinirao preseljenje civila u Gornji Vakuf. Sudjelovao je u planiranju granatiranja istočnog Mostara, blokirao pristup humanitarnim konvojima za muslimansko stanovništvo istočnog Mostara... Velentin Ćorić, prema Sudu, igrao je ključnu ulogu u funkcioniranju mreže zatočeničkih centara HVO-a. Pridonio je držanju tisuća Muslimana u zatočeništvu pod teškim uvjetima, tijekom kojeg su ti ljudi premlaćivani, zlostavljani i ponižavani. Ništa nije poduzeo kako bi spriječio da se zatočenici šalju na liniju fronta kako bi tamo radili, pri čemu su mnogi od njih ubijeni ili ranjeni.