ČAJEVI ZA LAKŠI SAN I PROTIV POTIŠTENOSTI
SMIRUJUĆE BILJKE Odoljen ili valerijana koristi se kao neškodljivo biljno sredstvo za smirenje, mažuran jača živce, a gospina trava idealna je protiv depresije
Borovica ili kleka (Juniperus communis) od davnina se cijeni kao sredstvo protiv zaraznih bolesti. Odoljen (Valeriana officinalis) najpoznatije je biljno sredstvo za smirenje. Poznavali su ga još grčki i rimski liječnici koji su ga primjenjivali za probavne poremećaje, slabe mjesečnice te za poticanje izlučivanja tekućine. Slično se rabio i tijekom cijelog srednjeg vijeka. Tek su ga sredinom 18. stoljeća priznali kao sredstvo za smirenje. U početku se primjenjivalo samo eterično ulje, a poslije i tinktura. Upotrebljavao se kod različitih oblika neuroza, nesanice, živčane iscrpljenosti, razdražljivosti u vrijeme mjesečnice i u trudnoći, u klimakteriju, kod nervoze želuca i srca te glavobolja. Odoljen općenito djeluje umirujuće i pomaže protiv nesanice. Čaj i tinktura blago umiruju kod uznemirenosti, nervoznog i bolnoga grčenja želuca i crijeva, kod neuroze srca, straha, općenito napetosti, kod klimakterijskih tegoba, osobito kod brzih promjena u ritmu rada srca. Odoljen je vrlo važan biljni lijek uz koji se lakše mogu prebroditi stres, strah, uznemirenost i tuga. Uporaba odoljena preporučljiva je i kod infekcija. Odoljen pomaže djeci kod spavanja i poteškoća s koncentracijom, kod nemira, jutarnjih želučanih bolova i glavobolja koje nemaju organskog uzroka. Kliničkim istraživanjima provedenim na približno 12.000 bolesnika koji su imali poteškoća sa spavanjem potvrđeno je praktično djelovanje odoljena. I brojna druga istraživanja pokazala su smirujuće i antispazmatsko djelovanje odoljena kojim bi se moglo koristiti i za snižavanje krvnog tlaka. Nedavna klinička ispitivanja provedena u Brazilu jasno su pokazala da odoljen nije samo vrlo učinkovit u liječenju nesanice, nego da može poboljšati i kvalitetu spavanja. Ekstrakti odoljena također pokazuju velike mogućnosti u liječenju poremećaja izazvanih velikom tjeskobom i zabrinutošću. Katkad djeluje i blago stimulativno, pa može osvježiti umorne i opterećene ljude te im dati novu snagu. Matičnjak (Melissa officinalis) vrlo je ugodna okusa sličnog limunu. Stari su ga travari nazivali “veseljem za srce” te tvrdili da svakodnevno pijenje čaja od matičnjaka obnavlja mladost, osnažuje mozak i uklanja potištenost. Švicarski liječnik Paracelsus zvao ga je “eliksirom života”, a i Britanci su smatrali da se u matičnjaku krije tajna dugog života. Navodno je matičnjak bio među redovitim jutarnjim čajevima Llewelyna, princa od Glamorgana, koji je u 13. stoljeću živio 108 godina, a John Hussey iz Sydenhama u Engleskoj doživio je 116 godina nakon što je 50 godina doručkovao čaj od matičnjaka s medom. Danas je matičnjak mnogo manje zastupljen u liječenju biljem, a upotrebljava se u liječenju manjih problema sa spavanjem, nervoze i blagih oblika depresije. Za te svrhe obično se kombinira s drugim biljkama. Španjolsko istraživanje objavljeno 2001. pokazalo je učinkovitost matičnjaka u liječenju gubitka koncentracije i hiperaktivnosti kod djece. A iranski pokusi iz 2003. pokazali su da uzimanje matičnjaka smanjuje uznemirenost te ublažava simptome kod blage i srednje jake Alzheimerove bolesti. Matičnjak također povoljno djeluje kod slabih i bolnih mjesečnica, glavobolje i psihičke iscrpljenosti.