PLENKIJEVA AGONIJA: ŠEF HDZ-A NE ZNA KAMO BI SE OKRENUO

Sad to nije bilo delikatno pitanje nego se Andrej Plenković ovog puta pozvao na “finu distinkciju”. Prilikom posjeta Mostaru izjavio je kako Hrvatska ipak poštuje presudu Haškog suda šestorici optuženika iz BiH, ali je tražio način na koji bi “finom distinkcijom” iz te presude izdvojio i poštedio Franju Tuđmana i ondašnji hrvatski državni vrh. Da bi odbacio ono što mu smeta i uzeo ono što mu treba. Za Plenkovića pravnika to je traženje finog balansa, ali za Plenkovića političara to je hodanje po oštrici britve. A upravo to je ono što premijera prati otkad je zasjeo na čelo HDZ-a. U državi kojom drmaju braniteljske udruge, svjetonazorski lobiji, interesne skupine, Katolička crkva i klerikalna desnica, umjerenjaka Plenkovića svaka sitnica baca u nokdaun. Od Ine do Jasenovca i dalje. A presuda Franji Tuđmanu i udruženom zločinačkom pothvatu mogla bi presuditi njegovoj političkoj budućnosti. I zato predsjednik HDZ-a više ne zna kamo bi se okrenuo. Jedan dan osuđuje moralno nepravednu presudu, drugi put poštuje presudu, ali ne prihvaća da je hrvatski državni vrh dijelio Bosnu, iako su za to osuđeni i Tuđman, Šušak i Bobetko. Time slijedi uhodani obrazac koji smo vidjeli i s HOS-ovom pločom u Jasenovcu, i sa županom obiteljskim nasilnikom, i sa spašavanjem Ine, i s odbijanjem arbitraže sa Slovenijom. Sličnu agoniju prolazi i Kolinda Grabar Kitarović. Podijeljena između međunarodnih partnera te domaćih sponzora i birača, ona jednog dana smiruje Hrvate zbog presude Haaga, a drugi put diže buku u UN-u, sve s ciljem stvaranja dojma kako predsjednica države doista vodi računa o zaštiti hrvatskih interesa. Nekad je to “fina distinkcija”, nekad je to politički masakr motornom pilom. Ovisno o situaciji, potrebi, trenutačnom političkom rejtingu, a pogotovo o raspoloženju HDZ-a, njegovih birača, dužnosnika, pa i - kao u Plenkovićevu slučaju - zavjerenika.

JEDAN DAN OSUĐUJE NEPRAVEDNU HAŠKU PRESUDU, DRUGI DAN JE POŠTUJE