TROFIEJ BLATNIA KOPAČKA
POSEBNO DOSTIGNUĆE Davoru Šukeru dodjeljujemo ovu Blatnu kopačku za sve što nije učinio za hrvatski nogomet od 2012. godine naovamo
Sad kad je sve završilo, jer Šukera su jučer službeno podržale i Primorsko-goranska i Ličko-senjska županija, koje inače kontrolira Damir Mišković, možemo samo reći: Čestitamo, predsjedniče!
Hvala vam za divnih pet godina na čelu HNS-a, bilo je to nezaboravno putovanje, toplo se nadamo i - neponovljivo. Joj, kakva li nas samo veselja čekaju u idućem mandatu. Unaprijed se veselimo! Jedva čekamo davno obećani kamp reprezentacije i nezaboravnu “prvu lopatu”, koju je patentirao još Vlatko Marković. Ako bismo mogli birati naj-potez u Šukerovu mandatu na čelu saveza, “top” bi svakako bila selidba saveza u Hilton. E, to je točno ono što nam je trebalo da naš nogomet krene naprijed - iz Hiltona puca pogled na bolje sutra. Što nas briga što legendarna Kranjčevićeva, recimo, vjerojatno broji posljednje nogometne utakmice i raspada se iznutra... Te stvari se ne vide iz nebodera u Vukovarskoj. Uostalom, i tamo će, u Ulici pjesnika, kako sada stvari stoje, ubrzo niknuti nekakav neboder. A to što je 21 klub zagrebačkog prstena bojkotirao sjednicu Zagrebačkog nogometnog saveza i što su još tri kluba ogorčena načinom na koji ih savez tretira, koga briga. Šukera naročito. Dobro, ajde, sad će netko tu spomenuti Svetice i podcrtati da se cca 14 milijuna kuna ulupalo u projektnu dokumentaciju i slične stvari, a izgradnja cijelog kompleksa je i dalje na vrlo klimavim nogama. Ali to su obični jalnuški diletantni, da citiramo jednoga gospodina koji je jako volio Davora Šukera... Tja, tko je to vidio da se izradi projektna dokumentacija vrijedna milijune i da se što je prije moguće krene s gradnjom. Valjda prvo zdrobiš milijune da vidiš kako bi to sve moglo izgledati, a onda odlučiš hoćeš li ili nećeš. Ako nećeš, nikom ništa. To se tako radi u hrvatskom nogometu, što ne? U konačnici, potpuno je nejasno zašto Šuker nije pobijedio 20-1, zašto su neki županijski savezi glasali protiv njega. Recimo Zadar. Nezahvalnici jedni, a planirao im je tamo dovesti reprezentaciju. Evo i izjave da prisnažimo: - Želimo igrati u Zadru da pomognemo zajednici, ljudima i klubu. Znate da je tamo jedan igrač tamo poginuo. Da, Ćosić. Želimo mu odati počast... Dobro sad, tragično stradali igrač Zadra, koji je poginuo jer je netko u HNS-u dopustio da se godinama igra na stadionu gdje je nezaštićeni zid s jedne strane na metar, a s druge na metar i pol od travnjaka, nije se uopće prezivao Ćosić, nego se zvao Hrvoje Ćustić... Svakom se može dogoditi takav blam. Nisu sad odmah Zadrani morali glasati protiv. A možda ih je i dirnula izjava Dade Prše za 24sata, koji je evidentno ljubomoran na originalnu vatrenu devetku. - Sramota me kad vidim da djeca u Zadru treniraju na betonu ili na Bagatu, u uvjetima kakve smo imali mi prije 30 godina ili još gorim. a Zadar je reprezentaciji dao Modrića, Vrsaljka Subašića - kaže ‘zlatni repić’ Pršo. Ha! Pa još bolje, protuargument će izvaditi šukerovci - oni čija koljena prežive zadarski beton, kao što ga je preživio Luka Modrić naganjajući loptu dan i noć na parkiralištu zadarskog hotela Kolovare, imaju sve predispozicije da postanu igrači Real Madrida! Jalnuški diletanti, kažemo vam...