‘Mom mužu htjeli su rezati prste na ruci’

JOŠ GA TRAŽI Manda Patko supruga Stjepana (49) vidjela je posljednji put na Veleprometu. Čovjek koji ga je odveo ne želi reći kome ga je predao...

Zatvorili su nas u baraku na Veleprometu. Tu je već bilo dosta ljudi. Neki četnik je mom mužu rekao da će ga odvesti na ispitivanje. Pored mene stajala je neka žena sa svojim mužem. Pitala sam ju da li je i on bio na ispitivanju. Odgovorila je potvrdno. Upitala sam je gdje ih to odvode i što ih pitaju, a ona kaže da ih odvode u vojarnu, pitaju za oružje, jesu bili u obrani, gdje su im bili položaji. Rat je za Mandu bio posebno mukotrpan jer je cijelo vrijeme napada na Vukovar provela u podrumu svoje kuće, brinući se za bolesnu i teško pokretnu svekrvu. Nakon što su ih četnici istjerali iz podruma, zarobili i odveli na Velepromet, suprug je netragom nestao, a ona završila u logoru u Begejcima. - Bili smo obični mali ljudi. Prije rata suprug je radio kao električar, a ja u Vuteksu. Imali smo dvije odrasle kćeri i jednu unučicu. Imali smo svoju kuću, auto, čamac kojime smo vikende provodili na Dunavu, mali vrt izvan grada gdje smo uzgajali prirodnu hranu. Sve se to počelo mijenjati već krajem 1989. godine kad se počelo šuškati o ratu - prisjeća se Manda lijepih godina zajedničkog života sa svojim Stjepanom. Tijekom napada na hrvatske policajce u Borovu Selu, Mandi i Stjepanu postalo je jasno da su do tada naivno mislili kako će se sukob između Hrvatske i Srbije riješiti bez većih problema i žrtava. Stjepan se prijavio u obranu grada u srpnju 1991. godine kad su se po ulicama grada počele držati straže. Kao i većina, preko dana je išao raditi, preko noći dežurao na raznim punktovima. Nije imao nikakvo oružje. - Ja sam u Vuteksu radila do rujna 1991. godine i, shvativši da sve ide nagore, kćeri su inzistirale da svi odemo iz Vukovara. Stjepan je rekao da mi odemo, ali on neće ostaviti svoje prijatelje, kuću, grad. Nisam ni ja htjela ostaviti njega pa sam rekla ‘kako bude tebi, tako će i meni, ne idem’. I kćeri su same izašle iz grada kukuruznim putem prema Vinkovcima. Mislila sam tad, imamo Fiću, pa ako baš situacija u gradu postane jako loša, otići ćemo i mi. No nakon nekoliko dana Vukovar je bio u okruženju i više nitko nije mogao izaći - priča Manda, koja je od tog trenutka u Vukovaru živjela isključivo u podrumu.