Slažete li da ovoj generaciji nedostaje malo drskosti, sportskog bezobrazluka?

Ha, oni stvarno djeluju kao dobra djeca, zato ih ljudi i vole, a ja im ne mogu promijeniti genetiku. Međutim, mogu im promijeniti svijest o njihovoj sposobnosti, uvjeriti ih da neće ništa izgubiti na svojoj vrijednosti ako budu malo agresivniji. Rekao sam im jedanput: ‘Dečki, Francuze sigurno nećemo dobiti ako ne budemo fakini’. Oni su snagatori, imaju možda i veću kvalitetu nego mi, a da pobijediš takve moraš imati pozitivnu drskost. Ne prolazi tu finoća, moraš ući u ‘fajt’, nema druge. Tko će biti kapetan? O tome ćemo kad dođe vrijeme za to. Odabrati pravog čovjeka za pravo mjesto vrhunac je sportskog menadžmenta, no kapetan je samo jedan od igrača. On je predstavnik momčadi, ali ovo nije vrijeme kompeticije nego vrijeme altruizma. Svatko od nas mora dati svoj doprinos. Osjećate li u kontaktu s ljudima da kreće euforija? Situacija se jako podgrijava, čeka se erupcija, ali mi je moramo izazvati. Zato osjećam veliku odgovornost, koju moram prenijeti i na igrače. To su sve pametni dečki, razumiju to. Euforija među navijačima mora nas gurati naprijed, jer cilj je važan. Cilj opravdava sve napore, sva neophodna odricanja. Treba dati zadnji atom snage da opravdamo povjerenje navijača. Pa nama na prijateljsku utakmicu dođe 15.000 ljudi, to rijetki mogu. Ljubav navijača i visoka očekivanja nose i pritisak. Jeste li spremni na to? Mi moramo ponašanjem i pristupom ljudima poslati poruku. Znate, kad bi se pitalo navijače, mi bismo imali sve. I dvoranu, i rukometni dom... Sjećam se da je 2009., uoči finala s Francuzima, prišao mi je jedan gospodin, proizvođač vina iz Dalmacije, predstavio se i rekao: ‘Lino, ne poznajemo se, ali obećavam vam da će, ako dobijete Francuze, odmah ujutro za Zagrebu krenuti šleper s 300 butelja najfinijeg vina.’ Nažalost, ostali smo taj put bez vina, ali i to govori da bi nam ljudi dali sve. Mogu li suradnici i igrači