BOŽE, ZAŠTO

Samo čekam da ga vidim, da vidim je li to istina. Da se on nalazi u Hrvatskoj, sjeo bih u automobil i otišao k njemu. Moj se Mario (41) nikad nije žalio da ga nešto boli ili da ima nekih zdravstvenih problema, bio je pravi vojnik koji je u odori obišao cijelu Hrvatsku, kroz suze govori Slavko Pavišić (65). Vijest da je njegov sin u utorak poslijepodne preminuo u misiji u Litvi šokirala je i obitelj, ali i mještane Donjeg Varoša kraj Stare Gradiške. Roditelji su se s Mariom čuli dan prije smrti. - Bio je veseo, govorio kako mu je tamo jako dobro te majku i mene uvjeravao da ne brinemo. Pitao sam ga je li mu hladno, a on je odgovorio kako je vrijeme kao i kod nas, bez snijega. Neobično dugo se zadržao u razgovoru s majkom. Govorila mu je da se čuva, a on ju je uvjeravao da ne brine, da mu je dobra hrana i da je zadovoljan smještajem - prisjeća se Slavko dodajući da su Maria zvali i na dan smrti, no nije odgovorio. - Moja unuka, a Mariova nećakinja, svojem je stricu pakirala paket domaćih čvaraka i kobasica. Zamolila me da ga nazovem i pitam na koju adresu da pošalje paket. Zvali smo ga u 13.40 sati, no nije se javio. Nekoliko sati kasnije došli su dečki iz MORH-a i donijeli strašnu vijest. Rekli su nam da je Mario preminuo oko 14 sati - otirući suzu pripovijeda Slavko. U kuću obitelji uvukli su se silna tuga, nevjerica i zebnja. Mario je otišao u misiju prije nepuna dva tjedna, a dane do