Hladnoća je nekad u jesen zaustavljala fermentaciju, a nakon zime neprovreli bi šećer ponovno zakipio i u vinu su se stvarali mjehurići. Tako su nastali prvi pjenušci.

Postupak su prvi počeli kontrolirati stanovnici gradića Limouxa na jugu Francuske, u kojemu postoji i zapis o postupku iz 1531. To je 107 godina prije rođenja Dom Perignona, benediktinskog redovnika kojemu pogrešno pripisuju izum pjenušaca, a čije ime danas nosi najpoznatiji svjetski šampanjac. Pierreu, a to mu je bilo pravo ime, Perignonu pripisuju i izreku: “Dođite brzo, pijem zvijezde”, no to je pisalo u reklami objavljenoj u engleskim novinama krajem 19. stoljeća, dakle 150 godina nakon Perignonove smrti. glavnom gradu Champagne Reimsu šampanjci istisnuli burgundijska vina. Postali su i piće za posebne prilike što je danas razumljivo zbog cijene. Gotovo da i nema jeftinijeg od 200 kuna. No pjenušci, a posebno šampanjci, jedina su vina koja se mogu piti uvijek. Ujutro i navečer, zimi i ljeti, uz hranu ili bez nje, Najveći potrošači šampanjaca kroz stoljeća su bili Englezi, a treba znati da su ih oni i proizvodili do 16. stoljeća, kad je vinogradarstvo i vinarstvo na Otoku zamrlo nakon što je kuga poharala sela. Bilo je to dva stoljeća prije nego što je Dom Perignon živio. Obnova vinograda počela je prije 50-ak godina i Englezi su danas sve važniji proizvođači vina, posebno pjenušaca proizvedenih klasičnom metodom druge fermentacije u boci. Inače, najbolja regija za pjenušce izvan Champagne po mnogima je Franciacorta u talijanskoj Lombardiji. Kod nas primat drži Plešivica, gdje gotovo da i nema vinarije koja ne radi pjenušce. Nekoliko odličnih proizvođača je u Istri, a sve ih je više u Zagorju i Međimurju. Prvi pjenušac kod nas su radili oko 1800. u Samoboru.