Nikad nikome nisam dao da me sažaljeva

USTRAJAN Ivan Martić Ivica imao je tri karcinoma glave, no unatoč tomu pobijedio je te postao pjevač i kralj svadbi

Proteza nikad ne može zamijeniti zdravi organ. Uvijek žulja, grebe, osjećaju se promjene kad je toplo, hladno, zadimljeno ili vjetrovito. Atrofirao mi je taj dio mišića, počinje svoju priču Ivan Martić Ivica (52). Pjevač je prebolio tri karcinoma glave. Prvi je imao s 11, drugi sa 17, a treći s 24 godine. - Tražio sam od roditelja da mi kupe sunčane naočale jer mi je počelo smetati svjetlo. Mislili su da je to moj hir, jer sam i kao dječak pratio estradu te kopirao pjevače. Kupili su mi naočale, no kad smo igrali nogomet, lopta me je pogodila u glavu i razbila naočale. Zaslijepilo me, osjetio sam smetnje, na trenutak nisam vidio na oba oka. Otišli smo doktoru koji nas je hitno uputio u bolnicu - priča Martić. Otkrili su da ima maligni tumor koji mu je pritiskao očnu jabučicu i sinuse. Već sljedeći dan je bio operiran kako bi se, govorio je liječnik, spasilo što se spasiti može. - Nisam bio svjestan što se događa, koliko je bolest opasna. Bio sam dječak, tek kasnije sam više saznavao pa su i strahovi bili veći - kaže. Liječnik je govorio da ne mogu spasiti lijevo oko, a tek kad otvore glavu, vidjet će mogu li spasiti desno. Tri mjeseca je bio u bolnici. Dobio je povez preko oka, a kasnije osjetio da mu je poremećen centar za ravnotežu. - Vuklo me na lijevu stranu, padao sam, čak me je i auto udario s lijeve strane i odbacio deset metara u zrak - govori kralj svadbi. Boljela su ga dječja zadirkivanja, pogrdni nadimci, s kojima se, dodaje, ipak naučio nositi. Karcinom se vratio kad mu je bilo 17 godina. Uslijedila je nova operacija, iza koje mu je liječnik savjetovao da bira profesiju koja mu neće opterećivati oko. - Pitao me zanima li me glazba, a ja sam već svirao harmoniku od devete godine. Bilo je logično da krenem u tom smjeru - kaže Martić. Prvu očnu protezu su mu napravili u Njemačkoj. Nije zbog nje imao komplekse. Pred vjenčanje sa suprugom Sandrom bolovi u glavi su se vratili, kao i karcinom, na istome mjestu. - Uvijek sam se pitao: ‘Zašto ja?’, ali istodobno sam bio sretan da mi je ostalo drugo oko - kaže Martić. Bolesti se, nasreću, više nisu vratile, no Martić ne skriva da se uplašio kad je u poslu doživio snažni stres i kad mu se pojavio veliki herpes. Strepio je da se karcinom vratio i četvrti put. - I danas se upitam što ako se razbolim, ako me netko povrijedi - kaže. Kad se na nastupima pomiješa s publikom, jako pazi da ga netko slučajno, u žaru pjesme, ne udari rukom u oko. Unatoč padovima, nikad se nije obeshrabrio, a upravo masa ljudi pred njim daje mu snagu da nastavi dalje.