KRLEŽA IM JE BIO I METAFIZIČKI UČITELJ

DODJELA U utorak, 19. prosinca, netko će postati pobjednik i dobit će 75.000 kn bruto. Nagradu dodjeljuju tjednik Express i sponzor Barcaffe. Dio nagrade čini i skulptura žiroskopa studija Đ24

Nagradu Fric, nazvanu prema nadimku Miroslava Krleže, pokrenuo je tjednik Express želeći je pozicionirati kao nagradu za književna djela koja u najširem mogućem smislu reflektiraju suvremenost. Nagrada se dodjeljuje za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze premijerno objavljene od 1. srpnja 2016. do 31. lipnja 2017. godine i to u Hrvatskom narodnom kazalištu u utorak u podne. Od 72 prispjela djela, žiri je odabrao šest finalista: Slađana Bukovac “Stajska bolest”, potom Damir Karakaš “Sjećanje šume”, Semezdin Mehmedinović “Me’med, crvena bandana i pahuljica”, Kristian Novak “Ciganin, ali najljepši”, Damir Ovčina “Kad sam bio hodža” i Ognjen Spahić “Calypso”. Nagrada je novčana, u bruto vrijednosti 75 tisuća kuna, a sponzorira je Barcaffe. Što o Krleži kažu finalisti? Damir Karakaš pojašnjava: “On je nesumnjivo naš najveći pisac, ali za mene i jedan od najvećih europskih pisaca te ako usporedimo njegova djela s djelima brojnih poznatih europskih pisaca, lako možemo svjedočiti o njegovoj literarnoj i intelektualnoj veličini. Pisac je ispred svojega vremena, svjetionik u ovoj mračnoj gostionici, u ovom vremenu političkog primitivizma, bujanja nacionalizma, srozavanja kulture, čije knjige treba stalno ponovno čitati, a ja to s uvijek novim uzbuđenjem i oduševljenjem činim”. Damir Ovčina o Krleži, pak, među ostalim, kaže: “S preslikom Hegedušićeva uprizorenja vješanja za ruke zagorskih seljaka zbog neposluha, s ljubičastim seoskim krovom u pozadini na tvrdoj naslovnici u smeđem regalu u kući u kojoj sam odrastao, bio je i ‘Hrvatski bog Mars’. Eno ga i danas na gotovo istome mjestu u gotovo istoj kući. Privlačio me naslov i kratak opis izdvojen na žućkastoj korici na zavirivanje u te priče. Bilo ljeto, osamdeset devete prije nego osamdeset osme, kad me jedna od tih novela puna muke nasmijavala opisom nekog satnika u pokušaju discipliniranja i motiviranja nevoljnika za borbu u slavu cara i kralja kao rijetko što pročitano prije i poslije. Ohrabrilo me da čitam misleći koliko je taj pisac pročitao, pa i da zamišljam neku svoju knjigu”. Kristian Novak navodi: “Krleža je obilježio noviju hrvatsku književnost na načine kojih možda još nismo ni svjesni. Silno produktivan, neumoran u proučavanju i istezanju jezičnih sredstava kako bi razotkrio individualne i kolektivne narative, beskompromisan u reflektiranju društvene zbilje i svih njezinih promašenih šansi. Tip intelektualca koji nam je danas potreban više nego ikad”. Semezdin Mehmedinović navodi o Krleži: “U sudbinskome smislu, mene je za Krležu vezao jedan marginalni tekst iz njegova književnog opusa. To je putopis u kojem opisuje gradnju pruge Brčko - Banovići. Putuje s nekim ‘zapadnjakom, inostrancem’, tumači mu Bosnu (‘našu Toscanu’), a onda opisuje tunel koji je prokopan za potrebe pruge. Opis se maestralno širi u povijesnu alegoriju u kojoj on sugestivno opisuje blato (‘masno, panonsko blato, koje je progutalo stoljeća i civilizacije, s Duceom i Führerom i mnogima kojima se danas ni imena više ne zna...’). Na Krležinu opisu blata podignuta je stvarna pruga koja me je odvela u svijet. A na kraju ću se, ovako ili onako, istom prugom vratiti kući. Meni je Krleža bio metafizički učitelj”.