NAĐIMO DOBRO U DRUGOME

Kad bi takvih svećenika barem više bilo, komentirao je kolega nakon susreta i razgovora sa isusovcom Tvrtkom Barunom (34), ravanateljem Isusovačke službe za izbjeglice. Pristupačan, nasmiješen, neposredan, u njegovu društvu čovjek se osjeća ugodno i opušteno. On ne docira, ne osuđuje. Voli ljude, prihvaća ih sa svim manama, razumije, silno je empatičan. kampom, bio sam tamo i svjedočio tom jadu i bijedi ljudi koji su morali pobjeći, koji su tražili neku sigurnost i zaštitu, bolji život. Previše patnje. Hladnoća, kiša, gubili su se, djeca bi izgubila roditelje i obrnuto, tek rođene bebe, trudnice koje moraju sutra roditi, starci, bolesni. Znao sam i ja i kolege u samoći zaplakati od onoga što sam vidio. Ti ljudi su doživjeli strašne stvari, od svih mogućih vrsta nasilja. Nešto s čim se bore i onda smo mi tu. Trudimo se pomoći im koliko god možemo kako bi imali budućnost kad već nisu imali lijepu prošlost - objašnjava Tvrtko koji sebe opisuje kao čovjeka kojem je teško stajati na mjestu i biti miran. Isusovačka služba za izbjeglice na čijem je čelu je katolička nevladina organizacija koja u Hrvatskoj postoji od 1993. a upravo su oni uvelike pomogli izbjeglicama, a i danas pomaže u njihovoj integraciji. Kao što su pomagali izbjeglima i prognanima za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Oni prate, pomažu i zagovoraju prava izbjeglica. Najviše djeluju u prihvatilištu za tražitelje azila i Prihvatnom centru za strance Ježevo. - Oni su ljudi u potrebi, ranjivi, prisiljeni doživjeti bijedu, ljudi koji su bili primorani pobjeći od rata i doći u nepoznato. A svima kojima je potrebna pomoć treba pomoći. Naš rad utemeljen je na vrijednostima Evanđelja. Mislim da je biti otvoren drugima i drugačijima izazov za sve ljude bez obzira na vjeru. Treba dopustiti drugima da nas obogate svojom različitošću - kaže svećenik koji je nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije i završenog Filozofskog fakulteta Družbe Isusove godinu dana proveo u Bruxsellesu. Zatim je završio studij teologije u Parizu nakon čega je zaređen. Dvije godine bio je studentski kapelan, a nakon toga je magistrirao duhovnost u Parizu. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji u Rakitju kraj Zagreba. Roditelji su mu srednjoškolski profesori, a on je sedmo od dvanaestero djece. Ima osmero braće i tri sestre. Osim gitare na kojoj najčešće svira pop i rock sada je počeo svirati saksofon. Bavi se i slobodnim penjanjem. Dobitnik je prestižne nagrade Europskog parlamenta – ‘Europski građanin’ koja se dodijeljuje za iznimna dostignuća u promicanju europskih vrijednosti.