BOŽIĆNA BAJKA ZA ČITATELJE 24SATA: NEOBIČNE ZGODE JEDNOG VILENJAKA

Bilo je to u najljepše doba godine. Zvona tada su zvonila glasnije, a božićne pjesme dopirale su sve do samoga neba. U knjižnicu je ušla djevojčica Maša. - Želim posuditi božićnu bajku - rekla je Maša. Knjižnjičarka je donijela knjigu crvene boje. Maša ju je uzela u ruku i svojim je prstićima dotaknula zlatna slova koja su zasjajila punim sjajem. I Maši su oči zasjajile punim sjajem. Došla je kući i otvorila knjigu. Uskoro je zaspala. Tišina je obuzela svaki kutak. Najednom se knjiga zatrese, padne s kreveta, stranice se počnu listati same od sebe i kao da je nešto htjelo iz knjige izići. Dugo se božićni vilenjak borio izići van. Prvo su provirile ručice, pa zelene cipelice, zadrhtala je kapica sa zvončićem. Vilenjak je provirio glavicu i šiljaste uši. Napokon izađe iz knjige. Nasmiješio se, a Maša je već duboko spavala. - Božić je zaista blizu, ali duh je njegov uspavan - mislio je vilenjak. Iziđe kroz vrata i pođe u svijet. Putovao je sedam dana. Prolazio je snježnim brežuljcima i vijugavim stazama. Brojio je zvijezde i pratio njihov sjaj. Napokon je došao do mjesta gdje je mjesečina ljubila zemlju. U podnožju je ugledao malo selo. Tu su živjeli dobri ljudi. Skrivao se u njihovim kućama. Potajno je činio dobra djela i pomagao im u svakodnevnim poslovima. Unosio je u njihove dane duh dobrote i ljubavi pa su ljudi počeli više pomagati i jedni druge slušati. Jednu večer, dok je ispijao vruću čokoladu, razmišljao je gdje se kriju drugi vilenjaci. Najednom kroz prozor ugleda veliki kamion koji je prolazio selom, a na njemu je bila ispisana velika reklama s likom djeda Božićnjaka. Pisalo je: Vilenjak si? Tražiš posao? Dobar si? Voliš igračke? Ako je odgovor na sva pitanja da, zaposli se kod Djeda Božićnjaka. Hitro je skočio na svoje nožice. Dok je vozač čekao zeleno svjetlo na semaforu, vilenjak je uskočio kroz mali prednji prozor u kamion. Probudio se u Laponiji. Sobovi su se odmarali na bijelom brežuljku. Iskočio je iz kamiona i od sreće se stao bacati po snijegu i smijati. Potom je ugledao kuću Djeda Božićnjaka. Djedica ga je dočekao s golemim hohohovskim osmijehom. Poučavao ga je i brinuo se o njemu. Drugi vilenjaci pomagali su mu u učenju izrade igračaka. Bio je nespretan, ali vrijedan. Bio je sporiji, ali temeljit. Svaka igračka koju bi izradio bila je predivna. Uživao je. Onda se dogodio onaj dan kad sve krene nespretno i naopako. Djedica je ustao na lijevu nogu i nije mogao pronaći lijevu čarapu. Budilica mu ovo jutro nije zvonila i on je kasnio u svojim poslovima. Tražio je svoj kaput, ali nije ga mogao naći, a još ga je jutros zaboljelo u leđima i sav se nakrivio. Vile i vilenjaci osobito su danas bili nespretni. Sve im je iz ruku ispadalo i izrada igračaka išla je puno sporije. Djedica je sad već bio ljut. Bio je u lijevu ruku nervozan. Najednom se začuje udarac. Tres! Bum! Vilenjak je razbio veliku igračku. Obrazi su Djeda Božićnjaka dobili boju njegovih hlača. Povikao je na vilenjaka koji se jako rastužio. Navečer se vilenjak iskrao i odlučio otići. - Mislio sam da tu pripadam, ali zamislite i Djedica je nervozan i ljut. To nikada nije bilo! - mrmljao je u bradu. Tužan je sjeo. Oči su mu zasuzile. Dok je sjedio na snježnom brežuljku promatrajući igru polarne svjetlosti, ugledao je malu vilu kako razgovara sa zvijezdama. Skidala je zvjezdanu prašinu s njihovih kristala i šaputala bajku o snu. Kad je ugledala vilenjaka, pružila mu je ruku. Sprijateljili su se na prvi pogled. Cijelu noć su razgovarali. Djed Božićnjak je bio jako zabrinut za svog vilenjaka koji je nestao. Tražili su ga. Bilo mu je jako žao, ni sam ne zna što mu je bilo da je galamio. To se nikada nije dogodilo. Dozivao ga je! Konačno ga djedica ugleda kako sjedi na ledenom kamenu. - Oprosti mi, mali vilenjače. - Dragi Djedice, u redu je. Ponekad se i neugodne stvari dogode kako bi nas dovele do nečega posebnoga - govorio je važno vilenjak gledajući svoju vilu. - Mudro zboriš - reče mu Djedica. Vila i vilenjak pošli su za Djedom. Kod njega su marljivo stvarali. Došao je Badnjak i trebalo je poći na put oko svijeta u velikim saonicama. Pune su darova za najvažnija bića na svijetu - za djecu. Vila i vilenjak sjeli su s Djedom u saonice, a potom se začuo najpoznatiji smijeh na svijetu. HO, HO, HO! Sobovi su jurili kroz oblake klizeći na svjetlosti mjesečine. Do jutra darovi će biti pod jelom, a duh davanja i ljubavi probuđen u srcima.